KONZUMATOR

Jedina parcijalna evidencija o problematiči plagijata u Hrvatskoj može se naći na stranicama Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju.

Neki stručnjaci kažu da se u hrvatskim časopisima retrakcije rijetko događaju, čak i kada bi trebale. Znaju i razloge stanja u časopisima i domaćoj stručnoj literaturi, ali i istraživačko novinarstvo koje bi takve slučajeve moglo i samo otkrivati. Baza Hrčak Srce je svima dostupna i uz malo vremena lako bi se mogli uloviti mnogi plagijati.

No za dugoročno popravljanje situacije možda je najveći problem nedostatak edukacije samih urednika i znanstvenika o temi nečasnom djelovanja i o tome kako se nečasni članci povlače. Osim urednika, i autori bi trebali znati kako se nositi u takvim situacijama. Jedini drugi primjer isprike autora je objavljen kao ispravka u časopisu Socijalna ekologija u 2008., kada se autor ispričao zbog, kako kaže, nenamjernog izostavljanja navodnih znakova koje je kasnije otkriveno i prijavljeno kao plagijat. Članak je unatoč tome povučen, s tim da je još uvijek dostupan preko Hrčka Srce ali je uz naslov jasno označeno “Ovaj članak je povučen”. No čak i uz odličnu politiku i način povlačenja plagijata i sličnih nečasnih članaka ostaje problem kako sankcionirati takve znanstvenike? Kakav efekt ima povlačenje članka ako ga njegov autor još uvijek citira pod svojim postignućima i njime se prijavljuje za napredovanje u karijeri?

Primjer Radmana, ali i Marijana Krivaka, koji je također na forumu Connect::portal optužen za plagiranje u istom časopisu, i kao Radman odgovorio da se ne osjeća krivim, ukazuju na nedostatak odgovornosti u dijelu akademskih zajednica za svoje postupke. Jedan sličan primjer je i onaj Tihomira Florijančića, za čiji je doktorski rad odbor za etiku u svibnju 2010. utvrdio da sadrži višestruke prije-stupe koje se smatraju ‘znanstvenim nepoštenjem i prijevarom u znanosti’. Florijančić je u međuvremenu postao izvanredni profesor Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku, a i u novinama je izjavio da se ne osjeća krivim. Fakultet je obaviješten o plagijatu još 2007., no čini se da mu tri godine nije dovoljno da disciplinira svoga djelatnika.

Osim u tržišnim udjelima Mercatorovo preuzimanje izazvati će mnoge druge promjene. Očekuje se da će Agrokor opcijom ‘sale and lease back’ sigurno unovčiti dio vrijednih Mercatorovih nekretnina, morat će organizirati proizvodnju robnih marki na razini cijelog ‘Konzumatora’, što će izazvati promjene u odnosima s dobavljačima, a iako Agrokor navodno obećava zadržati sve zaposlene, logično je da će spajanjem lanca u pojedinim službama nastati višak. Uštedjet će se, sigurno, i na marketingu, a zajednički proračun za oglavljivanje mogao bi biti 30-ak posto manji nego do sada.

Sinergija između Agrokora i Mercatora nedvojbeno će biti velika – u troškovima, ali i prihodima. Upravo zato većina analitičara pozdravlja tu transakciju koja bi se trebala realizirati putem zajedničke holdinške tvrtke Agrokor i nekoliko financijskih partnera. Prednost je takva konzorcij za Agrokor što se izbija argument slovenske javnosti da će Mercatorovu kupnju financirati dugom koji će onda ‘ispelati’ Mercatorovom bilancom. Financijski investitori svojim izvorima također mogu omogućiti povoljnije financiranje nego klasičnim bankarskim zajmovima, ali i lakši izlazak na jednu od vođećih europskih burzi (spominje se Londonska) radi dokapitalizacije, izdavanja obveznica i sl. Osim toga ti financijski investitori svojim ugledom donose pozitivan imidž, što je iznimno važno u situaciji u kojoj je javno mnijenje negativno prema Agrokoru, odnosno njegovu pokušaju preuzimanja domaćih maloprodajnih perjanice – objasnio je Dražen Lulić iz Capera i dodao da osnivanje holdinga znači da financijski investitori vjeruju da je Agrokor sposoban postići postavljenje ciljeve, jer poznato je da takvi ulagači očekuju zaradu pri izlasku iz vlasničke strukture tvrtke.

Kad je riječ o udjelima Agrokora i financijskih institucija u novom konzorciju, logično se nameće zaključak da je Agrokorova maloprodaja prilično visoko evaluirana. Naime, prema informacijama koje su do sada iscurile u medije financijski će partneri u konzorcij unijeti 600 milijuna eura, a Agrokor svoju maloprodaju (Konzum u Hrvatskoj i BiH, Ideu u Srbiji), i na osnovi toga u zajedničkoj će tvrtki imati 60-postotni udjel. Prema toj konstrukciji Agrokorova maloprodaja, koja, zbrojeno, ima prihod od 2,3 milijarde eura, vrijedi 900 milijuna eura. Vrijednost europskih maloprodajnih kompanija obično se računa kao umnožak prihoda od prodaje s multiplikatorom 0,3, a u Agrokorovu slučaju multiplikator je 0,38, što znači da je u izračun vrijednosti uključena određena premija. Financijske institucije očito vjeruju da Agrokor može uspješno realizirati Mercatorovo preuzimanje. Izgledi za to sad su veći nego ikad jer su izbjeni svi dosadašnje argumenti protiv akvizicije, a i, financijski gledano, ponuda od 221 euro za dionicu dosad je najbolja. U Agrokoru se sada samo mogu nadati da će pobijediti ti racionalni argumenti.