Čak i uz rigorozni proces recenzije među radovima se nekad pronađu nepravilnosti nakon objavljivanja. Rješenje je u tzv. retrakciji.
Drugi problem je način retrakcije – objave povlačenje članka su često skrivene negdje duboko u časopisu te je lako tu informaciju propustiti. Neki članke potom potpuno izbrišu s web-stranice bez objašnjenja zašto članka više nema u tome broju časopisa – ili ga ostave tamo bez indikacije da je kasnije povučen. U oba slučaja znanstvenici i novinari su na gubitku jer mnogi nastave citirati taj članak i nakon retrakcije, koju su propustili pa zbog toga znanost trpi. Kada dođe do retrakcije jednog članka, često slijedi još nekoliko retrakcija istoga autora. U jednom od najgorih slučajeva, onoga njemačkog anesteziologa Joachima Boldta, broj povučenih članaka ove godine u desetak raznih časopisa popeo se na 90 (!). U njegovom slučaju bila je riječ o nedostatku dozvola bioetičkih komisija za eksperimente koje je provodio – a koje je časopisima predstavljao kao važne.
Najveći takav slučaj u Hrvatskoj je onaj Asima Kurjaka, kod kojega je Odbor za etiku 2007. utvrdio barem deset članaka koji su sadržavali neke prijestupe ili plagijate. “Smatramo da ovoliki broj radova s nekom vrstom prijestupa prihvaćenih normi u znanstvenoj publicistici, kao i vremenski raspon pojavnosti istih govori u prilog opetovanom neetičnom znanstvenom publiciranju, koje najvjerojatnije nije rezultat slučaja, niti se može opravdati ispričivom zabludom,” zaključio je odbor. Dva koja su bila objavljena u Croatian Medical Journalu su potom povučena. No tko zna koliko je neotkrivenih Boldtova ili Kurjaka kod nas? Naime, neki stručnjaci kažu da se u hrvatskim časopisima retrakcije rijetko događaju, čak i kada bi trebale, iz nekoliko razloga. Jedna je da su urednici, na kojima leži odgovornost za povlačenje članaka i ispravljanja literature, često prija-
Postupanje u slučaju plagijata detaljnije je razrađeno u dokumentu ‘Etički postupnik za urednike’, međutim on nije obvezujući i pretpostavlja dobru volju urednika da se problem plagijata zaista i riješi – kaže Sven Marcelić, asistent na Sveučilištu u Zadru. Drugi razlog je što se kod nas umjesto plagijatora sankcioniraju oni koji ih prijavljuju. Matko Marušić, profesor Medicinskog fakulteta u Splitu, slaže se da se u Hrvatskoj retrakcija doživljava kao osobna uvreda vrijedna nekog tipa osvete i iz tog razloga časopisi ne vole povlačiti radove. Procedure su kod nas također nevjerojatno spore. U slučaju Boldta, čiji je prvi članak povučen u listopadu 2010., uslijedilo je hitro istraživanje njemačkog medicinskog odbora koji je već u veljači 2011. iskazao zabrinutost za neke druge članke, a časopisi u kojima je objavio te članke iskazali su namjeru da ih povuku ako se zaista dokaže da nisu imali valjanu etičku dozvolu. U ožujku 2011. već su svi članci povučeni. Usporedbe radi, Kurjak je prvi put prijavljen fakultet zbog plagijata još 1991.
A članak Zdravka Radmana, znanstvenog savjetnika na Institutu za Filozofiju u Vukovaru, u engleskoj inačici domaćeg časopisa Filozofska istraživanja, Synthesis philosophica, prepoznat je kao plagijat prepisan s interneta, u listopadu 2007., kada je obaviješteno uredništvo, a uskoro i javnost putem Connect::portal internet portala za znanstvenike, a potom i novina. Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju tek u svibnju prošle godine – gotovo tri godine kasnije – donosi odluku da je članak zaista plagijat – nešto što se može utvrditi u sat-dva usporedbom članaka i citirane literature – i preporučuje njegovo povlačenje iz časopisa. Puni tekst članka tek tada nestaje iz baze znanstvenih članaka Hrčak Srce, ali njegov sažetak je još uvijek tamo bez ikakve oznake da je povučen, iako je odbor predložio “uredništvu časopisa Synthesis philosophica da izvrše brisanje ovoga članka iz javnog zapisa na za to uobičajen i prihvaćen način”.