No to se očigledno tako ne prezentira

Ne treba vam diploma Harvarda da biste shvatili da je potrebno rasteretiti gospodarstvo, a prvi je korak za to od njega uzimati manje. To nije ekonomsko, već isključivo političko pitanje. Duboko sam uvjeren da u svim tim strankama postoje ljudi koji to vrlo dobro znaju. Moramo hitno prestati s praksom trpanja novca u ono što ne donosi ništa.

Primjerice, subvencioniranje poljoprivrede. Ako se svake godine događa isti scenarij, onda sustav očigledno ne valja. Empirijski podaci pokazuju da gdje god subvencioniraš, dobrim dijelom pridonosiš smaženju efikasnosti i kreiranju poslovnih invalida. Manjem dijelu primatelja poticaja jedno je vrijeme dobro, i to nauštrb većeg dijela zajednice koji to financira. U jednom trenutku i primatelji postaju nezadovoljni. Rezultat je nekonkurentan proizvod. Novi Zeland je imao velike subvencije u mljekarskoj industriji koje su pokrivale 30-ak mljekarskih proizvoda. Onda ih je država počela kresati i sada imaju 2000 proizvoda. Jednom kada se slavina zatvori, shvatite da je potrebno biti domišljat i boriti se jer vas više nitko ne gura.

Znači da je slično i s brodogradnjom? Od samostalnosti do danas u brodogradnju su otišle milijarde subvencija. Zašto? Da bi se sačuvao ponos? Pa ponos se može sačuvati i na mnogo jeftiniji način. Da bi nekome dao silne milijarde, nekome moraš i oduzet. Ostavimo ponos postrani jer ga plaćamo vrlo skupo, a to će doći na naplatu prije ili poslije.

Osim raznih davanja, klasičan problem na koji se svako malo domaći i strani investitori žale jest i birokratska procedura. Privatni kapital je poput vode i uvijek će pronaći kanale kroz koje će se provući. Agrokor će sve napraviti da sruši barijere u Sloveniji, a jednako će postupiti i onaj tko dolazi u Hrvatsku. Birokracija postoji u svakoj zemlji i uvjeren sam da to nije ono što bi spriječilo nekog investitora. Birokracije je bilo i posljednjih 20 godina pa se ipak mnogo toga dogodilo, htjeli mi to priznati ili ne. To što smo željeli više, druga je stvar.

Dakle, birokracija nije ta koja će ‘ubiti’ potencijalni biznis? Birokracija je problem, ali nije ključni. Veći su problemi veličina investicije i nedostatak pravne zaštite. Ako netko želi investirati milijardu kuna, prije će ju investirati uz pet posto prinosa, što je 50 milijuna kuna, nego 10 milijuna kuna uz 100 posto prinosa. Transakcije od osam ili devet milijuna eura strateški su za velike ulagače male. Kada bi takav ulagač uštedio pola posto na svim svojim operativnim troškovima, to bi imalo bolji učinak na novčani tijek nego mala akvizicija u Hrvatskoj u kojoj samo dubinsko snimanje može platiti i do stotinjak tisuća eura.

U što uopće investirati? U reindustrijalizaciju ili u turizam? Prije svega, od države ne treba čekati da napiše ‘strategiju razvoja gospodarstva’ i misli da će taj dokument privatnom sektoru reći u što investirati, a što izbjegavati. Od države bih očekivao pravnu zaštitu, tj. brzu eliminaciju i sankcije za one koji ne igraju prema pravilima, adekvatnu infrastrukturu i racionalnu potrošnju. Privatni će kapital naći put koji za njega ima najviše ekonomskog smisla. ‘Popularni sektori’ nisu nužno atraktivna ulaganja. Praksa nam govori da se očigledno nije mudro zalijetati s investicijama u turizam iako svi na sva usta ističu turizam, a on ustvari ima znatno manji udjel u hrvatskom BDP-u nego što to većina ljudi misli.

Što je danas atraktivni biznis? Svaki koji se može kupiti za 80 kuna, a vrijedi 100.

Žarište interesa je lokalni razvoj. Sva nastojanja idu ruku pod ruku s lokalnim pripremama za pristupanje EU i naš je rad sve više usmjeren na okupljanje različitih sudionika s ciljem pripreme projektnih prijedloga za korištenje sredstava iz fondova EU. Treće područje je socijalno uključivanje gdje je svrha naših aktivnosti poboljšati pristup javnim objektima te plaćenim radnim mjestima za osobe s invaliditetom. Podržavamo i aktivnosti koje poboljšavaju pravosude.

<pJesu li lokalne zajednice spremne za prijavu za korištenje sredstava koji će postati dostupna pristupanjem EU? Treba još mnogo učiniti jer u suprotnom Hrvatska riskira propuštanje velike prilike za poboljšanje životnog standarda i poticanje otvaranja novih radnih mjesta, posebice u ratom pogođenim područjima.

Kako biste ocijenili suradnju s poslovnim sektorom na programima UNDP-a? Fokus našeg angažmana u poslovnom sektoru je društveno odgovorno poslovanje. UNDP je pomagao u osnivanju mreže Global Compact 2007. u Hrvatskoj i osnovna je ideja tada bila uspostaviti platformu koja bi privatnom sektoru omogućila uključivanje u razvojna nastojanja, bilo dobrovoljnim prilozima, bilo uključivanjem načela društveno odgovornog poslovanja u vlastitu poslovnu praksu. Od tada su se u potragu za društveno odgovornim poslovanjem uključili mnogi drugi akteri, a mi više ne igramo tako istaknutu ulogu.

Iako je Global Compact dobro krenuo, gospodarska kriza je dovela do zastoja. Izvršni kadar poduzeća društveno odgovorno poslovanje često smatra luksuzom koji si ne mogu priuštiti, posebice kad su pod pritiskom rezanja troškova. No takva praksa tvrtkama može donijeti konkurentske prednosti i bodove kod potrošača na tržištu.

Globalni rejting konkurentnosti Hrvatske od 2008. stalno pada. Zaista, prema najnovijem izdanju ljestvice konkurentnosti ‘Doing Business’ Svjetske banke, Hrvatska ponovno bilježi pad, sa 79. na 80. mjesto od ukupno 183 zemlje. Hrvatska je tako iza mnogih svojih susjeda u Jugoistočnoj Europi, kao i zemalja s mnogo skromnijim resursima, poput Armenije i Gruzije. To ukazuje na činjenicu da bi Hrvatska mogla mnogo učiniti na poboljšanju poslovnog okruženja i poticanju ulaganja.

Kako stvoriti preduvjete za poboljšanje i zaustavljanje tog negativnog trenda? Institucije poput Svjetske banke i EBRD-a rutinski predlažu specifične mjere za povećanje fleksibilnosti tržišta rada, smanjivanje administrativnih i regulatornih zapreka poduzećima te ubrzavanje privatizacije državnih poduzeća. Zaštitu se i za proširenje fiskalnog prostora za investicije kroz poboljšanje ciljane socijalne potrošnje. UNDP se usredotočio na hrvatske regije, posebice one u kojima se još uvijek osjećaju posljedice rata i koje zaostaju. U suradnji s Nacionalnim vijećem za konkurentnost pripremili smo dva izvješća, 2007. i 2010., u kojima se daje rejting hrvatskih regija prema konkurentnosti. Usporedba rezultata tijekom četiri godine pokazuje da se regionalne nejednakosti ne smanjuju. To je trend koji zabrinjava. U izvješćima se preporučuje da Hrvatska pažljivo razmotri učinkovitost sadašnje teritorijalne i upravne podjele te uloži zajednički trud u obrazovanje i osposobljavanje ljudi da iskorištenje strukturne fondove EU na najbolji mogući način.

Na kojoj bi gospodarskoj grani Hrvatska trebala temeljiti svoj budući uspjeh? Ima velik potencijal za preuzimanje vodstva u razvoju ‘zelenog gospodarstva’ korištenjem prirodnih prednosti u obnovljivim izvorima energije te zauzimanjem ekološkijeg pristupa u turizmu. Rad na boljem korištenju potencijala koji zemlja ima kao provoznog koridora također se čini dobrim ulaganjem.

Je li budućnost zaista u obnovljivim izvorima energije ili je riječ samo o hitu? Obnovljivi izvori energije postaju središnjim izvorima u razvijenim ekonomijama. Čak i kad su investicije zbog krize u svim sektorima padale, ulaganja u obnovljive izvore energije rasla su i do 30 posto godišnje. Prihvaćanje obnovljivih izvora energije nije samo način da se ublaže klimatske promjene. To može biti izvor rasta stvaranjem ‘zelenih poslova’. Jedan od načina na koji radimo na tome jest i otvaranje Solarnog edukacijskog centra u Zadru u suradnji s partnerima.

Koje su reforme potrebne da bi se riješio problem desetljeća, nepotizam i korupcija? U Hrvatskoj su korupcijski skandali postali svakodnevica. Činjenica da se u Hrvatskoj mediji svakodnevno bave korupcijom vjerojatno je dobar, a ne loš znak. To barem ukazuje na to da se problem ne skriva. Jedan od lijekova koji preporučujemo je transparentnost u svim aspektima javnih financija i nabave, smanjenje broja licenci, dozvola i inspekcijskih kontrola koje ovise o diskrecijskom prostoru pojedinaca te privatizacija imovine u državnom vlasništvu. Također, treba poticati živo istraživačko novinarstvo.

Na kojim područjima najviše osjećate u UN-u smanjenje ukupnog proračuna? Mnogi tradicionalni donatori preispituju vlastitu sposobnost daljnjeg osiguravanja izdašne financijske pomoći, a pružatelji humanitarne i razvojne pomoći pod velikim su pritiskom da dokažu svoju efikasnost. No u zemljama s visokim i srednje visokim dohotkom kakva je Hrvatska, agencije UN-a dobivaju vrlo mala sredstva iz srednjice i većinu njih prikupljaju lokalno. To je izazov, posebice u vrijeme gospodarske krize, ali za dobru je stvar moguće prikupiti sredstva. Primjerice, UNICEF se u Hrvatskoj samostalno financira zahvaljujući velikodušnim prilozima pojedinaca i tvrtki. UNDP-ovi razvojni izdaci u Hrvatskoj dostići će ove godine oko osam milijuna američkih dolara, što je blago povećanje u odnosu na prošlogodišnju ukupnu svotu.

Broj zemalja koje su u potpunosti ispunjavale svoje obveze prema UN-u bio je 2009. manji nego godinu prije. Je li Hrvatska dosad podmirila svoje financijske obveze? Gospodarska kriza još uvijek šteti mnogim državnim proračunima, ali financijska situacija u UN-u se 2011. donekle popravila. Prema podacima sredinom listopada, 18 je članica u potpunosti podmirilo svoje obveze. U istom razdoblju prošle godine bilo ih je 13. Iako Hrvatska trenutačno nije na toj listi, još u svibnju 2011. Hrvatsku se hvalilo za pravovremeno plaćanje, a posljednji je kvartal obično vrijeme kad mnoge zemlje do kraja plate svoje godišnje doprinose.