ĐAKOVŠTINA Kosor Bajiću dala povod za istragu

Isplata plaća radnicima Đakovštine na teret proračuna jednako je nenamjensko trošenje novca kao i Polančecova isplata sedam milijuna kuna plaća radnicima Borova. No Polančec je zbog toga nepravomoćno osuđen na zatvorsku kaznu zbog zloupotrebe položaja i ovlasti.

Vlada je odobrila isplatu 27,9 milijuna kuna za plaće i otpremnine radnicima Đakovštine na teret državnog proračuna za 2011. Time je premijerka Jadranka Kosor zabila drugi ‘autogol’ u kaznenim postupcima protiv Damira Polančeca, bivšeg potpredsjednika Vlade. Prvi ‘autogol’ zabijen je kad je Vlada ozakonila prodaju struje po povlaštenoj cijeni dobavljaču aluminija za TLM upravo tijekom USKOK-ove kaznene istrage protiv Polančeca ‘zbog prodaje skupno plaćene struje po nerealno niskim cijenama dobavljaču aluminija za TLM’.

I sada drugi ‘autogol’ Vlada si zabija odobravanjem 27,9 milijuna kuna isplate radnicima Đakovštine nakon što je Polančec nepravomoćno osuđen zbog zloupotrebe položaja i ovlasti (nenamjenskog trošenja proračunskog novca) na godinu dana i tri mjeseca zatvora zbog toga jer je ‘rješavao’ problem 7 milijuna kuna neisplaćenih bruto plaća radnicima Borova srpske nacionalnosti. Obrazlažući spornu presudu, agilni sudac Ivan Turudić rekao je kako je kazneno djelo Polančec izvršio ‘zato što je želio skupiti političke poene’.

Kad bi vladavina prava bila na razini u koju se inače zaključuje Vlada, ili bi presuda Polančecu bila hitno ukinuta ili bi Mladen Bajić i Dalibor Cvitan, odnosno Državno odvjetništvo i USKOK, nakon odluke o isplati radnika Đakovštine na teret državnog proračuna pokrenuli kaznene postupke protiv Jadranke Kosor i ostalih u to upletenih članova Vlade zbog zloupotrebe položaja i ovlasti (nenamjenskog trošenja proračunskog novca) jednako kao što su to učinili u slučaju Polančeca. Svaka stavka u državnom proračunu ima precizno određenu namjenu i ako su te stavke bile zloupotrijebljene u slučaju isplata radnicima srpske nacionalnosti Borova, onda su slično zloupotrijebljene i pri isplati radnicima Đakovštine. I kako bi to rekao sudac Ivan Turudić, i Jadranka Kosor je ‘zloupotrijebila položaj i ovlasti zato što je željela skupiti političke poene’.

Dvojbenost svoje odluke Vlada je ‘upotpunila’ i odlukom da neće isplatiti 1,1 milijun kuna potraživanja članova Uprave Đakovštine u bankrotu, jer jedino radnici nisu krivi za bankrot. Tu odluku Vlada je donijela prije pravomoćne presude članova Uprave unatoč načelu da i članovi Uprave nisu krivi sve dok im se pravomoćnom presudom ne dokaže krivnja.

Igra s preuzimanjima nepodmirenih obveza PIK-a Đakovo (sljednik Đakovština) traje već skoro 20-ak godina. Vlada uporno odlučuje o privatizaciji te poljoprivredne kompanije, ta kompanija nakon svake privatizacije još upornije bankrotira, a iz svakog bankrota ‘netaknuti’ izlaze sve bogatiji prijašnji tobožnji privatni vlasnici nakon što ‘država’ preuzima neplaćene obveze i stječe vlasničke udjele (koje je imala prije privatizacije). Nije sporno da radnicima treba isplatiti zarađene plaće, sporno je to što se plaće radnicima isplaćuju novcem poreznih obveznika, a ne novcem prijašnjih tobožnjih vlasnika Đakovštine.

Vladi smo uputili upit iz koje će se proračunske stavke isplatiti plaće radnicima te prema kojim kriterijima isto pravo kao radnici Đakovštine nemaju i svi ostali slično izigrani radnici (Kamensko, željezare). Iz Ureda glasnogovornika Vlade uvrijeđeno su odgovorili na naš upit: ‘Pozvali ste se u vašem upitu o isplati radnika Đakovštine na Zakon o pravu na pristup informacijama, pa ćete u skladu s tim zakonom dobiti i odgovor’. Znači da taj odgovor treba očekivati uskoro, nakon što u Banskim dvorima više ne bude Vlade Jadranke Kosor.

Hrvatske tvrtke, bar u usporedbi sa slovenskima, relativno dobro stojte kada je riječ o zaduženosti. Naime, nakon što je objavljen podatak da su slovenska poduzeća među najzaduženijima u EU, proverili smo kako u tom kontekstu stojte hrvatske tvrtke. Prema Fininim podacima, ukupna imovina hrvatskih tvrtki iznosi oko 1072 milijarde kuna, a ukupne obveze (dugoročne, kratkoročne te odgodeno plaćanje troškova) iznose 675,4 milijarde kuna. Dakle, koeficijent zaduženosti je 0,63, što je u granicama prihvatljivog, iako je idealan omjer u financiranju 50 posto vlastitog kapitala, a 50 posto tudeg. Ukupna zaduženost slovenskih poduzeća, kako je nedavno naveo list Delo, bila je za 44,7 posto veća od vrijednosti njihova kapitala, a ukupne kreditne obveze su bile 33,8 milijardi eura.