Financijski dnevnik

Prvo i osnovno pravilo: treba uvesti reda u novčaniku. Koliko ste samo puta čuli da trošimo iznad svojih mogućnosti, tj. više nego što zarađujemo? Život na kredit nije najisplativije rješenje, ali štednja, u k tomu vlastiti plan štednje, zasigurno jest.

Plan štednje omogućuje vam da steknete financijsku slobodu. Treba steći navike i svladati vještine upravljanja novcem. Vrlo je važno da to radite stalno, svaki mjesec.

Isto tako navodi kako su ljudi spremniji odvajati novac za kratkoročne užitke nego za dugoročno planiranje, a ni sami nisu svjesni da je zaduženost sve veća među starijim osobama jer mnoge od njih nisu dovoljno uštedjeli.

Za upravljanje kućnim proračunom treba imati dobar, jasan i konkretni plan.

Moramo kontrolirati i planirati svoje troškove. Nije riječ samo o tome koliko zarađujemo i kolika nam je plaća, poenta je u tome što radimo i kako se ponašamo prema zarađenom novcu. Ako nam ono što zarađujemo nije dovoljno i ne pokriva nam potrebe, to možemo riješiti samo na dva načina: prvi je da smanjimo troškove na minimum, a drugi je da povećamo prihod, jer trećeg načina nema.

Konzultantica Lalić savjetuje vođenje financijskog dnevnika, što ne treba činiti svaki dan. Treba slijediti točne upute. Najprije napišite koliki su vam ukupni mjesečni prihodi, zatim na red dolazi jedno od najvažnijih i najučinkovitijih pravila upravljanja novcem koje glasi: ‘Najprije platite sebi’, što znači da dio novca koji ste zaradili morate odvojiti za sebe. To je novac namijenjen ulaganju i povratu uložene investicije uz dodatni prinos ili dobit. Bilo bi najbolje odvojiti 10 posto. Ostalih 90 posto plaće potrošit ćete za tekuće i nužne potrebe. Tih 10 posto koje ste odvojili podijelit ćete na najmanje tri jednaka dijela pa ćete tako izdvajati trećinu za štednju, trećinu za ulaganje i trećinu za trošenje.

Da biste napravili vlastiti plan štednje, najprije morate popisati sve troškove, i fiksne i izvanredne. Morate ih kategorizirati u četiri skupine, poručuje Lalić i objašnjava: – U grupu A-troškova ulaze prijeko potrebni, tj. oni bez kojih ne možemo, dakle za hranu, zdravlje, stan, a u skupinu B važni troškovi poput kredita, režija, obrazovanja, kozmetike, odjeće. U skupini C svi su troškovi koje napravimo zato što nam pružaju ugodu, zadovoljstvo, npr. izlasci, druženja, kave, večere, putovanja, kino, kazalište i sl. U skupinu D ubrajaju se tzv. potpuno beskorisni troškovi koje napravimo da zadovoljimo svoje potrošačke strasti, a zapravo nam uopće ne trebaju. Sad oduzmite od prihoda ukupne troškove i vidite gdje se nalazite. Ako ste u minusu, počnite rezati troškove iz skupina D i C. Ako ste i dalje u minusu, ozbiljno razmislite o dodatnom izvoru prihoda. Ako ste u plusu, ni to nije dobro jer to znači da niste dobro upravljali novcem. Višak usmjerite u kategoriju ‘najprije platite sebi’. Rezultat na kraju treba biti nula.

Na udaru su rezanja troškova, ali i stvaranja planova za štednju, i poduzeća, bar ona koja su preživjela. A da je poslovno okružje u Hrvatskoj vrlo rigidno, što smanjuje mogućnost brzog i učinkovitog smanjenja troškova domaćim poduzećima, slaže se i Zdeslav Šantić, glavni ekonomist Société Généralea – Splitske banke.

To se u prvom redu odnosi na troškove rada, koji su uglavnom najveća stavka u rashodima poduzeća. Poduzeća se moraju pripremiti za krizu i povećanjem udjela likvidne imovine, ali i usmjeriti dodatne aktivnosti na poboljšanje naplate. Ona koja su orijentirana na jednog kupca ili nekoliko glavnih moraju potražiti nove prodajne kanale, pogotovo ako je riječ o poduzećima čija prodaja direktno ili indirektno ovisi o državi.