Bisfenol A ili, kraće, BPA, kemikalija je koja zbužuje svijet. Svuda je oko nas, a povezuju ga s bolestima, neplodnošću, defektima. U plastičnom svijetu prijete nam podmukli neprijatelji. Jedan od njih je BPA. Kanada ga je već zabranila, a i EU ograničila njegovu upotrebu.
Nema sumnje: živimo u svijetu plastike. No je li plastika tako fantastična kako je u hitu Plastic Fantastic iz 2004. godine ironiziraju momci iz grupe Psihomodo Pop, ovisi o tome koga slušate. Još do prije desetak godina korištenje plastike, revolucionarnog materijala koji je svojom praktičnošću i primjenjivošću na sve sfere života sredinom 20. stoljeća uistinu promijenio svijet, nije izazivalo zabrinutost zdravstvenih vlasti. No, u proteklom desetljeću provedena su brojna istraživanja koja upozoravaju kako je bisfenol-A (BPA), kemikalija prisutna u većini proizvoda iz svakodnevnih uporabe i glavni sastojak polikarbonata, opasna po ljudsko zdravlje.
Štoviše, BPA se povezuje s povećanjem rizika od nekih vrsta raka, posebice raka dojke, zatim s neplodnošću, porođajnim defektima, ranijim ulaskom u pubertet, diabetesom, a nedavne studije pak tvrde i da nas povećana izloženost toj kemikaliji može učiniti manje privlačnima suprotnom spolu. Ovo posljednje je zasad dokazano samo kod miševa. Kanada je BPA proglasila otrovnom supstan- cijom, a Europska unija zabranila da se od njega izrađuju bočice za djecu.
A budući da, čim se probudimo i krenemo prati zube, koristimo plastičnu četkicu za zube i stišćemo plastičnu tubu, doručkujemo primjerice žitarice upakirane u plastične vrećice i točimo mlijeko iz plastične boce ili kartonske kutije osigurane zbog kvarenja i curenja plastificiranim unutarnjim slojem, koristimo plastičnu tipkovnicu računala, te često na poslu naručujemo obroke iz dostave koji stižu u plastičnim posudama, jasno je kako nikome ne može biti svejedno je li jedan od glavnih sastojaka našeg ‘plastičnog’ svijeta zdravstveno prihvatljiv rizik ili po život opasan.
Treba naglasiti kako je BPA prisutan i na neočekivanim mjestima kao što su zaštitne obloge konzervi ili zubna brtvlja. Iako još nema zajedničkog i nepodijeljenog znanstvenog stajališta od 2005. godine 94 od 115 u SAD-u provedenih istraživanja potvrdila su toksičnost BPA-a. Stoga je razumno pitanje je li naš dom ispunjen plastičnim pomagalima zdravstvena prijetnja ili je riječ o publicitetu koji nameće konkurentska industrija.
Zanimljivo je kako ovu temu ne bismo danas ni problematizirali da laboratorijski pokus na jajnim stanicama miševa koji je provodila genetičarka dr. Patricia Hunt nije krenuo nizbrdo. Iz nekog razloga kromosomska greška koja je dovela do pobačaja i defekta na plodu u kontrolnoj skupini miševa povećala se s očekivanih dva na 40 posto. Nakon, mnogih pokusa ustanovljeno je da su posudice za vodu kontaminirane BPA-om koji se otapao iz polikarbonatske plastike od koje su posude napravljene. Nakon tog zapažanja Hunt i ostali znanstveni istraživači mahom su postali uvjereni da je BPA prijetnja ljudskom zdravlju, baš kao i mišjem. Neke su studije dokazivale kako je prisutnost BPA čestica koje pronalaze svoj put u zalihe hrane ispod zakonskih ograničenja koje je odredila američka agencija za zaštitu okoliša. U tu gugulu uključila se i web stranica nazvana Bisphenol-A.org, koju financira industrija plastike. Na tim se stranicama tvrdilo kako je uporaba BPA sigurna, osim ako svakodnevno ne pojedete 590 kilograma hrane iz konzerve ili plastične ambalaže.