Utrka prijevoznika u Međimurju, gdje trenutačno postoje paralelne đačke linije, skrenula je pozornost na tržište ‘teško’ oko 300 milijuna kuna. Najvažnije je da je riječ o redovitom i relativno sigurnom prihodu, pa se sredstva ne biraju.
Ovlačenje Presečki grupe iz javnoga linijskog prijevoza školske djece u Međimurskoj županiji i njezin ovo-tjedni povratak dodatno su zakomplicirali odnose s malim prijevoznicima. Sada postoje paralelne linije jer Antun Presečki tvrdi da i dalje ima koncesiju te kupi učenike, a i mali prijevoznici koji su se dogovorili sa županom Ivanom Perhočom nastavljaju s poslom kako bi pokrili rupu. Utrka međimurskih prijevoznika tko će brže stići do stanice za sada je neizvjesna.
Vrlo je jak konkurent autoprijevoznici u županiji HŽ koji prevozi 1500 djece. Presečki je pak bio nedodirljiv u prijevozu 4500 osnovnoškolaca koje mu mali prijevoznici nisu ni pokušali uzeti, a rat se vodi za preostale tri tisuće srednjoškolaca koje su mali prijevoznici u dogovoru s općinama i gradovima počeli voziti po nižim cijenama.
Pitanje je ipak koliko će mali prijevoznici moći izdržati s postojećim cijenama jer Županija od 2007. više ne može izdvajati sredstva za srednjoškolce. Općine, gradovi i Županija moraju izdvajati decentralizirana sredstva ako djeca žive u krugu od pet kilometara od škole. To ih stoji šest milijuna kuna na godinu, a do 2007. Županija je plaćala i linijski prijevoz srednjoškolaca koji stoji devet milijuna kuna – kaže župan Perhoč.
Zato Presečki smatra da su cijene malih prijevoznika dampinske i privremene te da su vlastima ponuđene samo da mu preotmu posao. Prema našim procjenama, Presečkom je ovaj posao donosio oko 30 milijuna kuna. No dampinske cijene nisu samo njegov problem, na njih se na ovom tržištu koje je u Hrvatskoj vrijedno 300-tinjak milijuna kuna žale najveći prijevoznici, poput APP-a iz Požege, riječkog Autotransa, osječkog Panturista te Čazmatransa, a najmanje problema u vezi s tim ima, čini se, zagrebački ZET.
Ne postoji jedinstveno hrvatsko tržište prijevoza školske djece, pa ove tvrtke zapravo nisu ljutiti protivnici jer im se samo na pojedinim dijelovima zemlje križaju putovi. Direktor ZET-a Dubravko Baričević možda je i najmirniji, jer uz to što su gradska tvrtka, Zagreb na godinu izdvaja pet milijuna kuna da dnevno preveze 3200 djece. Ostatak djece putuje redovitim ZET-ovim i HŽ-ovim linijama. Gradsko poglavarstvo još od jeseni 2007. praktično mu je omogućilo monopol odlučivši da ZET preuzme prijevoz školske djece od privatnih prijevoznika. U Poglavarstvu su takvu odluku pravili sigurnošću djece, što je načelo kamen spoticanja autoprijevoznika, pogotovo nakon novog zakona koji je iziskivao dodatne troškove za ugradnju sigurnosne opreme. Upravo je zbog toga inspekcija Ministarstva mora, prometa i infrastrukture prošli tjedan isključila iz prometa 12 autobusa te podnijela 283 prekršajne prijave, a kako su se zbog zakona bunili i najmoćniji (doduše najviše zbog kratkih rokova prilagodbe), pitanje je mogu li mali prijevoznici podnijeti ovakve terete.
