Home / Biznis i politika / Strateški partneri bježe od Ježića

Strateški partneri bježe od Ježića

S terminom svoga godišnjeg skupa turizam nije imao sreće – ne samo da je padala kiša nego su Hrvatski dani turizma pali i u predizborno vrijeme. Premijerka je prigodno zaboravila kako je prošle godine obećala da će na ovogodišnje susrete u slučaju još bolje sezone dovesti cijelu Vladu. Na susret turističkih djelatnika s predstavnicima Vlade, osim resornog ministra i dva njegova državna tajnika, nije došao nijedan drugi ministar, već samo jedan državni tajnik izvan Ministarstva turizma. Ipak, na dodjeli nagrada najboljima u sektoru (kad su se upalile kamere) još isti dan vremena je imala i premijerka i još četiri ministra.

Potencijalni strateški ulagači u Dioki nekako se prebrzo povlače iz tog posla, što jasno signalizira da su problemi u Diokiju vjerojatno mnogo veći i dublji nego što se to na prvi pogled čini. General Ivan Čermak, koji se nedavno prvi pojavio s namjerom da uđe u Dioki, odustao je nakon manje od tjedan dana, a kanadski MFC Industrial figurirao je kao strateški partner tek nešto dulje prije nego što je i on objavio povlačenje. Osim ako ‘u rukavu’ nema pripremljenog i trećega potencijalnog strateškog partnera, većinski vlasnik Diokija Robert Ježić pred sobom ima skroman izbor – ili će prihvatiti program restrukturiranja koji su predložili najveći vjerovnici ili pokrenuti stečajni postupak.

Šef oporbe Zoran Milanović ima više političkog pragmatizma nego Slavko Linić koji je izjavom da će Hrvatskoj iduće godine trebati pomoć MMF-a prvi jasno i glasno rekao da je car gol. Linićevu je izjavu Milanović demantirao i ustvrdio da u programu Kukuriku koalicije nema MMF-a, već da žele sami donositi odluke. Ma koliko svi političari prije izbora o tome šutjeli, činjenica je da nijedna stranka nakon uspostavljanja vlasti neće imati petlje provesti nužne reforme koje će dovesti do ušteta u proračunu bez alibija u obliku MMF-a. Alternativa MMF-u moglo bi biti još jedino postizanje konsenzusa svih parlamentarnih stranaka o nužnosti reformi. No kako je vjerojatnost za bilo kakav konsenzus mizerna, alternative MMF-u zapravo i nema.

Tko god da je od Ivana Ergovića, predsjednika Hrvatske udruge poslodavaca, očekivao javnu predizbornu potporu, izvišio je. HUP je s velikom dozom diplomacije ustvrdio da u izbornim gospodarskim programima Kukuriku koalicije i HDZ-a ima pokoji dobar prijedlog, ali da ni jednim ni drugim ne mogu biti zadovoljni. Preporuka HUP-a poslodavcima i drugim glasačima komu dati glas na izborima tako je potpuno izostala. Za takvo što trebalo bi mnogo manje diplomacije, a mnogo više hrabrosti.

Već je samo po sebi čudno to što se tijekom natječaja za izbor koncesionara za Zračnu luku Zagreb smanji tražena vrijednost investicije u novi putnički terminal, a još je čudnija matematika kojom je to Tomislav Mihotić, državni tajnik u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, obrazložio. Vrijednost investicije, navodno na zahtjev potencijalnih koncesionara (Mihotić nije objasnio je li riječ o jednom ili svima koji sudjeluju u natječaju), smanjena je na 190 milijuna eura, odnosno za osam milijuna eura, koji će se uštedjeti na smanjenju unutarnjeg uređenja i sadržaja potrebnih za omogućavanje prometa od pet milijuna putnika godišnje na promet od 3,5 milijuna putnika na godinu. Novi terminal trebao bi biti gotov do 2015. i trebao bi riješiti probleme koje mu donosi sve veći broj putnika. Procjenjuje se da će ove godine biti 2,3 milijuna putnika, što je 14 posto više nego lani, a ako se takav trend nastavi i idućih godina, dok novi putnički terminal bude sagrađen, za 3,5 milijuna putnika već će biti pretijesan.

Nije trebalo dugo čekati da se o novom pripravku koji bi trebao usporiti prirodni proces starenja, koji je potkraj prošlog tjedna predstavio akademik Miroslav Radman, javno očituje i njegov bivši suradnik Ivica Đikić. Dvojica znanstvenika koja su se prije koju godinu razišla u svadi ponovno javno kompromitiraju autoritete. Đikić u medijima dovodi u pitanje Radmanove tvrdnje da je pripravak, koji se proizvodi u Austriji i može se preko interneta nabaviti za 200 eura, svojevrsni eliksir mladosti koji je ispitao u MedILS-u te tvrdi da se radi o neprovjerenom koktelu sastojaka koji nije prošao potrebna ispitivanja.

Likvidacijom pukovnika Gadafija Libija je iz razdoblja svrgavanja jednog režima ušla u razdoblje uspostavljanja novog poretka. Kakav će on na kraju ispasti, može se još samo nagađati, iako je iz samog načina na koji je skončan Gadafijev život prilično jasno da će za demokraciju zapadnog tipa u njemu biti malo mjesta. Nakon 42 godine diktature jednog čovjeka mnoštvo je onih koji su željni vlasti i koji neće birati sredstva kako bi je se dočekali. Zapadu nije svejedno. Na potporu mogu računati oni koji će kontrolu nad energetskim resursima prepustiti velikim svjetskim naftnim kompanijama. Na njihovu sreću, u devetomjesečnim borbama u Libiji naftni pogoni i cjevovodi ostali su neoštećeni.