S terminom svoga godišnjeg skupa turizam nije imao sreće – ne samo da je padala kiša nego su Hrvatski dani turizma pali i u predizborno vrijeme. Premijerka je prigodno zaboravila kako je prošle godine obećala da će na ovogodišnje susrete u slučaju još bolje sezone dovesti cijelu Vladu. Na susret turističkih djelatnika s predstavnicima Vlade, osim resornog ministra i dva njegova državna tajnika, nije došao nijedan drugi ministar, već samo jedan državni tajnik izvan Ministarstva turizma. Ipak, na dodjeli nagrada najboljima u sektoru (kad su se upalile kamere) još isti dan vremena je imala i premijerka i još četiri ministra.
Potencijalni strateški ulagači u Dioki nekako se prebrzo povlače iz tog posla, što jasno signalizira da su problemi u Diokiju vjerojatno mnogo veći i dublji nego što se to na prvi pogled čini. General Ivan Čermak, koji se nedavno prvi pojavio s namjerom da uđe u Dioki, odustao je nakon manje od tjedan dana, a kanadski MFC Industrial figurirao je kao strateški partner tek nešto dulje prije nego što je i on objavio povlačenje. Osim ako ‘u rukavu’ nema pripremljenog i trećega potencijalnog strateškog partnera, većinski vlasnik Diokija Robert Ježić pred sobom ima skroman izbor – ili će prihvatiti program restrukturiranja koji su predložili najveći vjerovnici ili pokrenuti stečajni postupak.
Šef oporbe Zoran Milanović ima više političkog pragmatizma nego Slavko Linić koji je izjavom da će Hrvatskoj iduće godine trebati pomoć MMF-a prvi jasno i glasno rekao da je car gol. Linićevu je izjavu Milanović demantirao i ustvrdio da u programu Kukuriku koalicije nema MMF-a, već da žele sami donositi odluke. Ma koliko svi političari prije izbora o tome šutjeli, činjenica je da nijedna stranka nakon uspostavljanja vlasti neće imati petlje provesti nužne reforme koje će dovesti do ušteta u proračunu bez alibija u obliku MMF-a. Alternativa MMF-u moglo bi biti još jedino postizanje konsenzusa svih parlamentarnih stranaka o nužnosti reformi. No kako je vjerojatnost za bilo kakav konsenzus mizerna, alternative MMF-u zapravo i nema.
Tko god da je od Ivana Ergovića, predsjednika Hrvatske udruge poslodavaca, očekivao javnu predizbornu potporu, izvišio je. HUP je s velikom dozom diplomacije ustvrdio da u izbornim gospodarskim programima Kukuriku koalicije i HDZ-a ima pokoji dobar prijedlog, ali da ni jednim ni drugim ne mogu biti zadovoljni. Preporuka HUP-a poslodavcima i drugim glasačima komu dati glas na izborima tako je potpuno izostala. Za takvo što trebalo bi mnogo manje diplomacije, a mnogo više hrabrosti.