Home / Lifestyle i trend / piše MARINA KILIé [email protected]

piše MARINA KILIé [email protected]

Ne postoje znanstveni eksperimenti s onima koji vide nadnaravna bića. Postoje eksperimenti, ali nisu znanstveni. Takva se ‘znanost’ naziva Fairy Tale Science (znanost-bajka) ili čak Tooth Fairy Science (Zubić vila-znanost) jer testira ono za što prethodno nije utvrdila da postoji.

Nine’ opisao susret s vilama u Paklenici koje su ga vodile Velebitom. Svatko tko je bio u tom dijelu Hrvatske teško da je ostao netaknut ljepotom veličanstvenog sraza mistične planine i mora pa je vjerojatno i Zoranić tu divotu doživio nadnaravnom. U novoj povijesti, novinar i publicist Šime Balen u svojim je putopisnim zapisima s planine objavljenim 1985. pod naslovom ‘Velebit se nadvio nad more…’ pisao o susretu s vilama. Balen nije bio te sreće, ali neki od njegovih sugovornika jesu.

Kult vila i vilenjaka njeguje se u raznim kulturama, a suvremeni svijet se još klanja mitu zvanom ‘Noć vještica’. Halloween, blagdanu koji se posljednjih desetljeća iz protestantskih zemalja proširio i na katoličke, a obilježava se u noći 31. listopada, prije Svih Svetih. Tradiciju su započeli stari Kelti koji su tako obilježavali povratak pokojnika jednom godišnje u svoje domove. Budući da je 1. studenoga u starih Kelta bio i početak nove godine, taj blagdan je imao višestruko simbolično značenje. Stari su Rimljani utemeljili taj datum kao noć mrtvih, vjerujući da tada pokojnici posljednji put dolaze u svoje domove. Neki su ostavljali hranu na kućnom pragu, a drugi dubili korjenasto povrće u koje su stavljali upaljenu svijeću kako bi zle duše odvratile od svojih domova. Amerika je još u 16. stoljeću utemeljila bundevu kao simbol ‘Noći vještica’, a tu priču, kao i sve ostale masovno upotrebljive, prodala širom zapadnog svijeta.

No znanstvenici imaju posve drukčije stavove o ovoj temi i postojanju nadnaravnih bića jer ne postoje znanstveni dokazi o postajanju istih. – Postoje dva načina na koje možemo tumačiti svijet. Oba su pretpostavke, oba su logički moguća, ali ne mogu oba biti ispravna – jedan, po definiciji, isključuje drugi. Prvi je supernaturalizam – ideja prema kojoj osim prirode postoji još i nevidljivi, nepredvidljivi svijet. Drugi je naturalizam – ideja da je.

Vile su u našim krajevima nazivane različito, pripisivane su im nadnaravne moći i besmrtnost, a danas je, tvrde parapsihologi, Istra prirodno stanište vila i vilenjaka. U prošlosti su to bile planine Velebit, Dinara, Biokovo…

Kult vila i vilenjaka njeguje se u raznim kulturama, a suvremeni se svijet još kljana mitu zvanom ‘Noć vještica’, blagdanu koji se iz protestantskih zemalja proširio i na katoličke, a obilježava se u noći 31. listopada, prije Svih Svetih.

Ljudi ponekad stvarno vide (i još češće čuju) bića koja njihova okolina ne opaža. No ta bića ne dolaze iz paralelnog svijeta. Ona dolaze iz ljudskog uma. Evolucijska psihologija (nova znanost koja kombinira psihologiju s biologijom) počinje razumijevati takve pojave. To je fascinantno. I to je znanost – kaže dr. Hrupec navodeći da je neobičan zadatak za znanstvenika komentirati ‘natprirodne pojave koje se prenose usmenom narodnom predajom’, konkretno vile i vilenjake. Prihvatio ga je ne zato da pokuša ponuditi ‘znanstveno’ objašnjenje vila nego da pokuša ukazati na, naizgled trivijalnu, razliku između znanosti i mita.

  • Riječ je zapravo o ključnoj razlici između prirodnog i natprirodnog. Zanimljiv je podatak da većina ljudi voli priče o čarobnim bićima. I to je dobro, mašta je predvina ljudska sposobnost, preduvjet je kreativnosti u znanosti i umjetnosti. No pojedini ljudi ne mogu jasno razgraničiti fikciju od realnosti, izmišljeni svijet od stvarnoga, a to više nije dobro. To vodi do, u najboljem slučaju, povremenog donošenja krivih odluka ili, u najgorem slučaju, potpunog nesnaženja u realnom svijetu – objašnjava dr. Hrupec, dodajući da je mit o sličnim ljudima s krilima započeo 1917. godine kad su se dvije djevojčice u jorkširskom selu Cottingley navodno fotografirale s vilama. Sve bi možda završilo kao bezazlena dječja igra da u priču nije neslavnog povjerovao slavni Arthur Conan Doyle, autor Sherlocka Holmesa. Doyle je, nakon što su mu umrli žena, sin i brat, bio prigrlio spiritizam i pod svaku je cijenu želio dokaz postojanja nekog paralelnog, natprirodnog svijeta. Vile i vilenjaci su postupno zaživjeli u pričama. Za Zubić vilu, primjerice, zna gotovo svako dijete. S vremenom se vile počelo prepoznava u drugim mitskim bićima (nadnaravnim stvorenjima iz narodne tradicije) – kaže dr. Hrupec navodeći da je vjerovanje u takve stvorove ubičajeno u svim zabačenim krajevima svijeta. Kod nas se ta vrsta vjerovanja posebno dugo zadržala u Istri, najvećim dijelom zato što su tamošnji sakupljači pučkih predaja bili marljiviji nego drugdje.

Narodna kazivanja o štrigama, krsnicima, morama i orcima zapisali su, među ostalima, Drago Orlić u knjizi ‘Štorice od štrig i štriguni’ te Boris Perić i Tomislav Pletenac ‘Fantastična bića Istre i Kvarnera’. Stoga se može čuti kako ‘hrvatski parapsihologi’ Istru trenutačno smatraju prirodnim staništem vila.

  • Stvar je u tome da su ti fairy tale znanstvenici pogrešno zaključili da su prikupljanjem podataka koji se slažu s njihovom hipotezom, prikupili podatke koji potvrđuju njihovu hipotezu – tvrdi dr. Hrupec.

No bez obzira na znanost uvijek će biti onih koji će stvarnost uljepšavati paranormalnim pojavama, bez obzira je li riječ o komunikaciji s nadnaravnim bićima ili samo obilježavajući ‘Noć vještica’.

Dr. Hrupec kaže da ne postoje znanstveni eksperimenti s onima koji vide nadnaravna bića. Postoje eksperimenti, ali nisu znanstveni jer ne poštiju temeljne principe znanosti.

  • Takva se ‘znanost’ naziva Fairy Tale Science (znanost-bajka) ili čak Tooth Fairy Science (Zubić vila-znanost) jer testira ono za što prethodno.