Birači kažnjavaju stranke koje gradove vode iz politbiroa

Varaždinski poučak Važno je imati svog čovjeka u Zagrebu, ali još je važnije imati svog čovjeka u Varaždinu. Kriterij za izbore i političke simpatije jest: što je on učinio za Varaždin

Rezultati izbora za varaždinskoga gradonačelnika nisu konačni – slijedi drugi krug. Iz njih se ne mogu unaprijed iščitati rezultati parlamentarnih izbora. Ali oni su politički fenomen koji zaslužuje pozornost.

Što se dogodilo? Kandidat Kukuriku koalicije HNS-ovac Goran Habuš s 44 posto glasova daleko je za sobom ostavio konkurenciju i gotovo osigurao pobedu u prvom krugu. Drugi je, još v. d. gradonačelnika Zlatko Horvat, trenutačno bez stranke, ali također bivši HNS-ovac. Iza njega je HSLS-ov Miljenko Eroić. Najzanimljiviji podatak nije u izbornim rezultatima: HDZ uopće nije imao kandidata. Za one koji malo bolje poznaju politički duh Varaždina, to i nije neko iznenadenje – mjerenje u kategorijama političkog utjecaja i uglednih pojedinaca, varaždinski HDZ već gotovo desetak godina praktički ne postoji. Dobiva, doduše, još znatnu količinu glasova na parlamentarnim izborima, po inerciji i transmisiji s nacionalne razine, ali u vrlo padajućem trendu, od 42 posto glasova 1995. do jedva 24 posto 2007. Birača, dakle, ima, nema lokalnog vodstva.

Lutanje prema ‘trećem putu’ Varaždinski fenomen zapravo je rezultat traženja vlastitog ‘trećeg’ puta na lokalnoj razini, uz ambiciju da se iz lokalne razine postupno ili djelomično osvaja državna. Jednostavnije: važno je imati svog čovjeka u Zagrebu, ali još je važnije imati svog čovjeka u Varaždinu. Kriterij za izbore i političke simpatije jest: što je on učinio za Varaždin? Tri ključne političke osobe kojima su na izborima birači mjerili ta postignuća u posljednjih desetak godina bili su Radimir Čačić, Ivan Čehok i Ivan Jarnjak. Uza sve kontroverzije koje su ga oduvijek pratile, Radimir Čačić je u posljednjih desetak godina kao ministar u Račanovoj Vladi, a zatim kao varaždinski župan učinio mnogo da Varaždin i pripadajuća mu županija postanu dijelovi Hrvatske koji se najbrže razvijaju. To je prepoznato i nagrađeno. Zato dvije trećine HNS-ovih mandata u Saboru dolazi iz Čačićeve izborne jedinice.

Njegov je monopol na Varaždin prekinuo HSLS-ov Ivan Čehok, donedavni gradonačelnik, koji je također učinio mnogo da poveća kvalitetu života u gradu.

Debakl Jarnjakova lena HDZ-ovac Ivan Jarnjak, doduše, više pripada Krapini nego Varaždinu, ali cijela treća izborna jedinica – koja uključuje Varaždinsku, Međimursku i Krapinsko-zagorsku županiju, već je više od desetljeća njegovo stranačko leno. I on je apsolutno ‘najzaslužniji’ što danas varaždinski birači ne mogu prepoznati što je to dobro HDZ učinio za Varaždin i što među lokalnim stranačkim čelnicima nema nikoga tko bi se mogao kandidirati za gradonačelnika bez predvidivog debakla.

Kaznjeni progon pokazao je da profesor filozofije Ivan Čehok baš nije bio onoliko imun na materijalne blagodati, kakvim se prikazivao, ali Varaždinci ga i dalje vole jer je bio socijalno osjetljiv i izgradio grad. Radimir Čačić se i prema Varaždinu ponašao kao poduzetnik, ponešto drzak, ali uvijek frajer koji se usuđuje. Ivan Jarnjak oduvijek je bio ‘rukovoditelj’, čovjek iz politbiroa, kojem je izborna baza služila tek da bi gradio i održavao svoje pozicije u politbirou i s tih visina obavljao stranačka kadroviranja na terenu.

I to je (i) na izborima za gradonačelnika Varaždina došlo HDZ-u na naplatu, a osobito će na naplatu doći na parlamentarnim izborima. Ne samo u Varaždinu i trećoj izbornoj jedinici nego u svim onim izbornim jedinicama u kojima se stranački politbiro koristi izbornom bazom samo za vlastiti uspon i vlastita kadroviranja, ne učinivši ništa – za njih. Moglo bi se to dogoditi HDZ-u u Slavoniji, u dijelu Dalmacije. Možda bi taj fenomen gdjegdje mogao zakvačiti i SDP kao drugu veliku nacionalnu stranku, ali ne bitno. Model upravljanja strankom s razine centralnog politbiroa, bez senzibiliteta za lokalne potrebe i specifičnosti, u nas je tipičan još samo za HDZ.

Koliko je vidljivo iz dosadašnjih predizbornih kalkulacija o izbornim listama i njihovim nositeljima, ni Jadranka Kosor ne namjerava prekinuti tu tradiciju. Ali birači danas ne glasuju onako kako očekuju gospoda iz politbiroa. To je završeno političko poglavlje. Zato Kukuriku koalicija može čekati izbore s više samovjerenosti nego što je to mogla prije negoli je Jadranka Kosor počela otkrivati svoje izborne karte. A onaj tko propusti naučiti varaždinski poučak prije izbora, suočit će se s varaždinskim fenomenom poslije njih.