HZZO pretvorio hemodijalizu iz liječenja u uslugu

U HZZO-u uvjeravaju da nakon afere ‘Baxter’ jeftinija nabava repromaterijala više ne može smanjiti kvalitetu hemodijalize jer sav repromaterijal strogo provjerava Agencija za lijekove.

Kaže čitatelj da je Upravno vijeće HZZO-a jednostrano još sredinom siječnja ove godine za oko 20 posto smanjilo cijene velikom broju ‘usluga’ u polikliničko-konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti. Otad se privatni poslodavci u zdravstvu ‘natežu’ s Upravnim vijećem HZZO-a pokušavajući se izboriti za vraćanje cijena na razinu prije jednostranog smanjenja.

U tom ‘natezanju’ i jedna i druga strana pokušavaju pridobiti pacijente. Čitatelj kaže da na dijalizu odlazi sam k jednom privatnom vlasniku hemodijalize u manjem gradiću u kojemu živi i više ne mora dugo putovati do najbliže bolnice u velikom gradu (zamoljen sam da ne navodim podatke jer bi vlasnik hemodijalize mogao pasti u nemilost članova Upravnog vijeća HZZO-a).

Čitatelj se boji da će vlasnik hemodijalize u njegovu gradiću odjaviti djelatnost jer tvrdi da mu se više ne isplati poslovati sa 740 umjesto 940 kuna, koliko mu nakon jednostranog smanjenja priznaje HZZO. Čitatelj se pita hoće li se jednostrano smanjenje cijena loše odraziti na kvalitetu ‘usluga’, pri čemu ni sam nije svjestan da umjesto o hemodijalizi kao liječenju govori o hemodijalizi kao o usluzi.

Na sastanku Zajednice udruga dijaliziranih i transplantiranih bolesnika i dio liječnika izrazio je zabrinutost. Čitatelj kaže da je i dr. Antun Rački na tom skupu upozorio da snižena cijena nije primjerena ako se uzme u obzir da bi se većem broju pacijenata trebala osigurati skuplja visokoprotečna dijaliza. U centrima za hemodijalizu u Hrvatskoj različita je kvaliteta dijalize i liječnici se zauzimaju za ujednačavanje kvalitete podjednako svim pacijentima.

No dio liječnika bliskih HZZO-u tvrdi suprotno, da ‘usluga hemodijalize neće biti lošija iako je cijena smanjena za oko 20 posto, jer su pale cijene nekih lijekova ključnih za hemodijalizu, a i same bolnice imaju prostora za uštede’. Tvrde ‘rezači troškova’ i da nakon afere ‘Baxter’ jeftinija nabava repromaterijala više ne može smanjiti kvalitetu usluge jer sav repromaterijal strogo provjerava Agencija za lijekove. I komu vjerovati, pitaju se pacijenti: HZZO-ovcima koji govore o ‘usluzi hemodijalize’ ili liječnicima koji govore o hemodijalizi kao o liječenju. A da ‘na slijepo’ ne treba darovati povjerenje, pokazuje i spomenuta afera ‘Baxter’.

Previše je onih koji o svemu ovome ne žele otvoreno govoriti ili ako nešto i kažu, zahtijevaju anonimnost, a o hemodijalizi govore kao o usluzi. Privatni poslodavci u djelatnosti hemodijalize, navodno, u HZZO-u ipak pregovaraju o vraćanju cijena, pa ne žele istupima u javnosti u tim pregovorima nešto pokvariti.

U struci se itekako osjeća podijeljenost na pristaše i protivnike privatiziranja djelatnosti hemodijalize u bolnicama. Pristaše ističu dobre rezultate ostvarene u međuvremenu na privatnim hemodijalizama, a protivnici su objavili svoje priopćenje u kojemu su točno naveli argumente zbog kojih hemodijalizu u bolnicama ne bi trebalo privatizirati.

Jedino u čemu su i jedni i drugi suglasni jest da bi trebalo prekinuti s tzv. prelijevanjem novca po odjelima unutar bolnica. U tim prelijevanjima novca (pre)često su upravo odjeli hemodijalize ostajali prikraćeni, a time i pacijenti liječeni nekvalitetno. Ili je umjesto ‘nekvalitetnog liječenja’ ipak ispravnije bilo reći da su bubrežni bolesnici u bolnicama ‘dobili lošiju uslugu’. Zbilja, u HZZO-u bi trebali napokon odgovoriti bubrežnim bolesnicima ide li se na hemodijalizu radi liječenja ili radi usluge.