Stvarni su uzroci prosvjeda u ekonomskim aspektima razvoja pojedinih država, koji su se u uvjetima potpune liberalizacije financijskih tržišta oteli kontroli
piše ANTE GAVRANOVIĆ\[email protected]\n\nGlobalna financijska kriza\nPirova je pobjeda spekulativnog nad poduzetničkim menadžmentom, virtualnog financijskog sektora nad poreznim obveznicima, tržišnog nereda nad državnim nemarom\n\nvijet posljednjih dana potresaju protesti velikog broja ljudi: studenata, radnika, namještenika i umirovljenika. Temeljni je poriv nezadovoljstvo sadašnjim stanjem i željom za promjenama u djelovanju ekonomske i političke elite. Kulminacija dosadašnjih ‘izljeva gnjeva’ bila je 15. listopada, kad su organizirani prosvjedi skupovi u 82 zemlji i 950 gradova svijeta okupili milijune ljudi. Socijalni protest poznat pod imenom ‘Occupy Wall Street’ prerastao je globalne okvire.\n\nUstanak ’99 posto’ Protesti se održavaju pod sloganom ‘Mi činimo 99 posto’. Aluzija je jasna: samo jedan posto stanovništva raspolaže golemim resursima, a preostali dio svijeta sve više grca u dugovima, nezaposlenosti, siromaštvu i bijedi. Zanimljivo je da je ideju za taj slogan potaknuo nobelovac Joseph Stiglitz, u novinskoj polemici o tome kako su se elite u SAD-u odvojile od stvarnosti, čime se stvara sve veći raskorak između blagostanja ljudi i utjecaja kapitala na politiku.\n\nProsvjed je velikim dijelom uperen protiv globalizacije svjetske ekonomije, koja je povećala raskorak između bogatih i siromašnih, uništila srednji stalež, omogućila dominaciju virtualnog pred realnim. Najviše nezadovoljnika smatra da je pošast suvremenog svijeta upravo u negativnom djelovanju banaka, pretjeranoj opsjednutosti idejama neoliberalizma, nadmoćnošću profita i grabežljivosti velikih koncerna, iz čega su se narušavali uravnoteženi, a radali novi, nepovoljni odnosi na liniji radništvo – kapital. Utrka za profitom uzela je prevelik zamah, rušeci pritom uspostavljene društvene vrijednosti suvremenog društva uz snažno poticanje korupcije.\n\nGlobalna financijska kriza, nastala iz takvih nekontroliranih procesa, pretvorila se u najveću svjetsku gospodarsku krizu, kojoj se ne nazire kraj. Osnovne uzroke svakako valja tražiti u neopravdano rizičnoj kreditnoj politici financijskih institucija zbog mogućnosti ostvarenja visokih profita.\n\nMeđutim, to je samo jedna strana medalje. Ona druga odnosi se na hipertrofiranu potrošnju i pravljenje financijskih ‘mjehurića od sapunice’ na osnovi hipotekarnih, financijskih, trgovačkih, građevinskih i fondovskih napuhavanja cijena – sve do astronomickih visina.\n\nTko je najviše stradao Stvarni su uzroci u mikro i makro ekonomskim aspektima razvoja pojedinih država, koji su se u uvjetima potpune liberalizacije financijskih tržišta oteli kontroli i bitno utjecali na ukupna privredna kretanja. S financijskog tržišta ti su se problemi prenijeli na realni sektor, pa otuda i pad ukupne potražnje, pad BDP-a i, najosjetljivije, pad međunarodne trgovine, pri čemu su najviše stradali izvoznici sirovina i investicijskih dobara. Stradao je ‘mali čovjek’, o kojem se u globalnim okvirima vodi i onako sve manje računa.\n\nPokazalo se da je globalna financijska kriza zapravo svojevrsna Pirova pobjeda spekulativnog nad poduzetničkim menadžmentom, netransparentnog i virtualnog financijskog sektora nad poreznim obveznicima, neoliberalnog monizma nad institucionalnim sinergizmom, kasino-ekonomije nad realnom ekonomijom, tržišnog nereda nad državnim nemarom. Stvoren je rizik umjesto da se njime upravlja. Naime, u srcu je svakoga financijskog skandala gubitak povjerenja. Pokazalo se da bez stvarnog povjerenja u financijski sektor rizik ulaganja i ulaganja u nove poslove postaje – previše rizičan, a bez rizika tempo gospodarstva se usporava. To je ono što posebno zabrinjava najviše prosvjednika.\n\nPodobni i sposobni Samo površna slika stvarnog ekonomskog položaja najvećeg broja ljudi na svijetu otkriva pravu pozadinu sadašnjih protesta, koji bi, kako navodi jedan od sudionika protesta na Wall Streetu, mogli prerasti u ‘prvu postmodernu revoluciju’. Zanimljiva je u tom kontekstu izjava američkog predsjednika Baracka Obame na jednoj konferenciji za novinare: ‘Mnogi ljudi koji ispravno rade svoj posao nisu nagrađeni za taj trud, ali mnogi koji ne rade svoj posao dobro bivaju za to nagrađeni’.\n\nMiriše li to na poznatu krilaticu o podobnima i spobnima? Možda bi upravo u tom segmentu trebalo tražiti odgovor kako riješiti temeljne zahtjeve prosvjednika. 📝\n\n—\n\nLider // www.liderpress.hr // 31\n\n10/18/11 7:07:41 PM\n\n—\n\n031 opinion.indd 31\n
