Page 2
šumsku biomasu. Projekt je hvalevrijedan, no pitanje je bi li prošao bez njihova utjecaja. Stajat će 36,6 milijuna kuna, a povrat se očekuje za 7,5 godina.
Ovo su glavni igrači Vukovara i Srijema, no nisu jedini. Sladorana je prošle godine ostvarila najveći prihod u posljednjih pet godina, od 620 milijuna kuna, što je porast za više od 30 posto. Da nije toga bilo, Vupik bi i po prihodima bio najjači. Tomu je zasigurno pridonio vlasnik Viro, tvrtka koja svojom politikom čak uspjeva ‘oteti’ kooperante osječkoj šećerani Kandit Premijeru. No unatoč prihodima Sladoranina dobit ekstremno pada iz godine u godinu (četiri do pet puta na godinu). Ipak, prošle je godine predsjednik Uprave Luka Burilović napokon počeo dobit na 927 tisuća kuna, što je 66 posto više nego u 2009. Poput Vupika i ta je tvrtka vrlo poželjna za zapošljavanje i kooperante, a važno je i reći da je najveća ovdašnja izvoznica.
Samozatajni profesionalci Inače, pre-rađivačka je industrija po prihodima u vrhu s 24 posto udjela. U toj djelatnosti izdvaja se i vukovarska Adriatica Dunav koja se bavi proizvodnjom mineralnoga gnojiva. Došla je 2007., ali zapravo je počela raditi 2009. Te je godine zabilježila manji gubitak, a već 2010. ostvarila je dobit od osam milijuna kuna. Za njezine zaposlenike kažu da su samozatajni profesionalci koje predvodi Mainardi Carlo Anacleto. Tu bi tvrtku valjalo pratiti, pogotovo zato što je treća izvoznica u županiji.
Drugi je pak izvoznik županjski Same Deutz-Fahr Žetelice. No direktor Ivano Volpon ne može biti zadovoljan prošlom godinom jer je prihod pao za gotovo trećinu na 173 milijuna kuna, a i gubitak je bio najveći u pet godina – 41 milijun kuna minusa. Nešto bolje stoji njegova druga tvrtka Same Deutz-Fahr Kombajni čiji bi predsjednik Uprave Leonardo Buoninsegni mogao biti zadovoljan trostrukim povećanjem prošlogodišnjeg prihoda, ali i ta je tvrtka u gubitku, doduše minimalnom.