Home / Tvrtke i tržišta / Bez jadikovki

Bez jadikovki

Uspjeh plasmana sigurno ovisi o dobrim komercijalistima i o onome što nude, što znači da bi mnogi mogli malo aktivnije poraditi na tome umjesto da prigovaraju kvaliteti određenih uvoznih proizvoda. Ohrabrujuće zvuči podatak da je izvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u prvih šest mjeseci ove godine porastao 23 posto.

Bez jadikovki

Uspjeh plasmana sigurno ovisi o dobrim komercijalistima i o onome što nude, što znači da bi mnogi mogli malo aktivnije poraditi na tome, umjesto da prigovaraju kvaliteti određenih uvoznih proizvoda. Isto vrijedi i za izvoz, a s obzirom na to da je Lider prije nekoliko dana osnovao Klub izvoznika, možda je i ovo prilika da damo mali prilog onome što bi mogli biti naši aduti u izvozu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda.

U izvozu dominiraju bijeli šećer, cigarete, pšenica, vegeta, tuna… Najveći su izvoznici Koka, Dukat, Vindija, PIK Vrbovec, Agrofructus, Podravka, Gavrilović i Danica, a zanimljiva je i tvrtka Delicia iz Buzeta.

Page 2

Moguće prilike

  1. čajna peciva bez šećera

  2. tartuf

  3. istarska tjestenina

  4. egzotično voće

  5. začinska crvena paprika

  6. med

  7. prerada krastavca, višnje i šljive

  8. uzgoj višnje maraške

  9. uzgoj maline

  10. uzgoj mandarine

Page 3


**Za fina nepca**\n\nU Istri imamo i tartufe koje nepce brojnih sladokusaca itekako voli osjetiti, a s obzirom na to da su 'bezobrazno' skupi, izvoz se naprosto nameće. U Hrvatskoj cijena zna biti i iznad 30 tisuća kuna za kilogram, u Italiji pak i dvostruko veća. Najveći je izvoznik obitelji **Giancarla Zigantea** iz Plovanije koja ima tvornicu za proizvodnju prerađevina od bijelog i crnog tartufa. Hrvatska na godinu izveze oko 700 kilograma te dragocjene gljive od čega na ovu obitelj otpada 90 posto. Robu plasiraju restauranima i trgovinama u Hrvatskoj i inozemstvu, a najmjeravaju otvoriti i predstavnistvo u Moskvi. U njihovim tartufima uživaju nepca u SAD-u (najveći su svjetski izvoznik u tu zemlju) Italiji, Njemačkoj, Sloveniji, Švedskoj, Belgiji, Mađarskoj, Japanu...\n\nJoš je jedna obiteljska tvrtka iz Istre uspješna u izvozu - Klara M u vlasništvu **Klare Marić** iz Kanfanara. Proizvodi tjestenine, a zanimljivo je da je, unatoč tradicionalno jakim Talijanima, uspjela nametnuti svoje specifične proizvode kojih na godinu proizvede 500 tona. U ovoj obiteljskoj tvrtki s 20-ak zaposlenih razmišljaju poput Šulogovih, naime, iskoriste svaku priliku da obiđu sajmove.\n\nNemaju samo istarske obitelji svoje izvozne adute. Sjajan primjer krčenja puta k Europi je i tvrtka Exotic King u vlasništvu bračnog para **Šulog, Martine i Ivana**, koji su 20-ak kilometara od Zagreba počeli uzgajati egzotično voće i povrće, pokazavši da ima prostora i za neautomatone proizvode. Kupili su sjeme kiwano krasavca, a danas svaki mjesec izvoze u Italiju, Englesku i Nizozemsku između 150 i 200 tona 20 egzotičnih kultura, među kojima su tikvice zucchini, hokkaido tikva, jeju dinja te peruanska jagoda. Preostalih 20 posto prodaje se na domaćem tržištu, koje još nije prepoznalo ove proizvode, a potražnju za tim proizvodima u Europi, objasnjava Šulog, ni proizvodnja u cijeloj Hrvatskoj ne bi podmirila. Zato stalno traži kooperante i ulagače.\n\nObiteljska tvrtka Šafram sa sjedištem u Zagrebu, u vlasništvu Mirka Šafranka, nedavno je, u Turanovcu pokraj Virovitice, počela graditi nove pogone za preradu i proizvodnju začinske crvene paprike, prve u Hrvatskoj. Bave se i preradom i pakiranjem sušenog voća i povrća, a proizvodnja začinske crvene paprike zasniva se na certificiranom sjemenu začinske paprike prve generacije bez dodataka bilo kakvih aditiva ili umjetnih boja. Imaju velike ambicije i na tržištima izvan Hrvatske.\n\nJoš jedna zagrebačka obiteljska tvrtka PIP, u vlasništvu bivšeg doministra gospodarstva **Ivana Bračića**, okrenula se vrlo profitabilnoj proizvodnji meda s velikim izvoznim potencijalom. Teško je reći koliko danas ima ukupno medara, ali oni tvrde da svatko od njih uspije prodaju svoj med. To su uvidjeli i u obitelji Bračić pa su svoje poslove i tvrtke osnovali u BiH i Srbiji.\n\nOsim meda priroda omogućava uzgoj nekih kultura i nji-hovu preradu u proizvode koji se traže u svijetu. Dobar je primjer poljoprivredna zadruga Eurovoće iz Orahovice koju uspješno vodi **Željko Jurkin**, a tvrtka svake godine bilježi rast proizvodnje i izvoza. Svoje prerađevine prodaje od Švedske, Švicarske, Austrije, SAD-a i Kanade, sve do Australije. Vodeći su prerađivač krastavaca, a planiraju proizvoditi i velike količine ajvara. Sirovina je uglavnom iz pet slavonskih županija koju prerađuju u Orahovici, Slatini i Đakovu, no još se pomalo muče s nekim kooperantima koji se teško mire s prestankom uzgoja tradicionalnih kultura, ali za poljoprivrednike koji žele ulagati u proizvodnju uspjeh ove zadruge sjajna je prilika. Osim toga Eurovoće je počelo plasirati kompot višnje na tržište Njemačke, a za nekoliko godina očekuje da će s 2000 tona višnje skočiti na 5000 tona.\n\nU voćnom segmentu prioritet im je razvoj višnje i šljive, žele razviti i proizvodnju malina, kupina, jagoda, borovnice i ostaloga jagodičastog voća.\n\n**Svjetska velesila**\n\nVišnjama ćemo se vratiti poslije, ali istaknimo da su maline jedna od najprofitabilnijih poljoprivrednih kultura koju možemo izvesti koliko god je proizveli. Prikladna je za uzgoj i na malim površinama, bogata je mineralnim tvarima, vitaminima, šećerom, organskom kiselinom, aromatskim tvarima i dr. Kod nas su se za uzgoj pokazale najprikladnije sorte podgorine, malling exploita i gradine. I tvrtka za otkup voća Fragaria sve više težiše stavlja na malinu pa je to svakako jedan od velikih hrvatskih aduta, naravno ako se prije toga zasluži rukavi. A sad se vratimo višnji i spomenimo marašku. Svojedobno nam je predsjednik Hrvatske voćarske zajednice **Franco Ivković** pričao da je sudjelovao u izradi jedne studije za HAZU o zadarskom zaleđu, u kojoj je zaključeno da bismo s deset tisuća hektara samo maraške bili velesila u svijetu, jer najbolje uspjeva od Nina do Skradina. Francuzi i Danci su se pokušali uzgajati, ali tlo i klima nisu mogli stvoriti najbolje uvjete, što su pokazali i pokušali na našim otocima gdje maraška, iako dobra, nije bila kvalitete kakve je u zadarskom zaleđu.\n\n**Isplativo voće i povrće**\n\nŠto je zadarsko zaleđe za marašku, to je dolina Neretve za mandarinu, još jedan hrvatski izvozni adut s kojim bi se mogao baviti običan mali hrvatski čovjek. Konzuma je najveći otkupljavač i izvoznik ovog voća, a iako se uzgajavači žale na otkupne cijene koje diktira tvrtka **Ivice Todorić**, pa svake godine prijete velike svađe između Konzuma najvećeg uzgajivača **Stipe Gabrića Jamba**, činjenica je da je to dosta isplativ posao koji bi trebalo razvijati. U svakom slučaju uz malo truda cjelokupnu bi se hrvatsku proizvodnju moglo plasirati u izvoz. Vidjeli smo da i male tvrtke mogu izvoziti te bi ih svakako trebalo poticati na rast proizvodnje. Isto je tako i s uzgojem poljoprivrednih kultura, uglavnom voća i povrća koje bi za naše poljoprivrednike trebalo biti unošene od uzgoja žitarica. U Hrvatskoj je problem usitnjenih oranica i zbog toga poljoprivrednici ne mogu biti konkurentni niti parirati otkupljavačima, ali zato za voće i povrće nisu potrebne tako velike parcele, a ti proizvodi imaju i izvozni potencijal za male proizvođače.**