Kakvi su novi hrvatski emigranti

Vrlo mladi, bez obitelji i obveza, visokoobrazovani, često čak i s doktoratom, često s diplomama iz Hrvatske i inozemstva, u potrazi za profesionalnim izazovom, a ne samo boljim financijskim uvjetima, spremni se preseliti na neodređeno vrijeme, ali i mijenjati mjesto rada nakon toga, frustrirani gospodarskom situacijom, odlučni da sebi osiguraju bolju budućnost.

Ni su mlad hrvatski par. Oboje s visokom školskom spremom, oboje s MBA diplomom i oboje s radnim vizama za Kanadu. Planiraju otići na proleće, iako još ostavljaju mogućnost, posljednju nadu da će on možda u međuvremenu ipak naći posao pa ostanu. “Nakon završena dva fakulteta i gotovo sedam godina posvećenih studiju malo je nevjerojatno da te nitko ne želi ni za pripravnika, suradnika ili asistenta, a ta bi tvrtka dobila i dvostruki poticaj od zavoda za zapošljavanje jer bi zaposlila mladu visokoobrazovanu osobu bez iskustva,” objašnjava motive snažniji dio para i ističe kako je kriza dodatno začinila i potaknula ideju koja se u njihovim glavama već dugo kuhala.

Ovaj par samo je jedan od primjera nove generacije hrvatskih emigranata. Emigranata koji u inozemstvo ne odlaze da bi nosili malter, već fina odijela. Oni ne odlaze trbuhom za kruhom, ali odlaze radi kvalitetnijeg života. Ne radi se o nekoj novoj pojavi. O ‘brain drainu’, odnosno odlasku visokokvalificiranih kadrova, već se dugo govori. Ipak, ekonomska kriza u cijeloj je priči potaknula na nov zaokret, a skori ulazak Hrvatske u Europsku uniju taj bi trend mogao pojačati.

U našoj praksi primjećujemo sve veće zanimanje mladih visokoobrazovanih ljudi za odlazak na rad u inozemstvo, osobito od početka ove godine. Nažalost, kako se ekonomski kriza u Hrvatskoj nastavlja, vjerujemo da će interes za odlazak u inozemstvo i dalje rasti. Mladi sve više imaju osjećaj besperspektivnosti te u želji da učine nešto pozitivno za svoju karijeru razmišljaju o odlasku u inozemstvo, potvrđuje i Nina Andal, direktorica ‘headhunting’ kompanije Antal International.

S obzirom na to da je Antal međunarodna tvrtka, iskustva iz Poljske potvrđuju da s otvaranjem granica odlazi sve više mladih visokoobrazovanih ljudi. “Nakon što je Poljska ušla u EU mnogi su bili zabrinuti zbog te pojave i uistinu je velik broj visokoobrazovanih otišao kad se liberaliziralo tržište. Doduše, s rastom poljskoga gospodarstva mnogi su se od njih vratili jer sad i kod kuće mogu imati plaće kao u Uniji,” objašnjava Andal, dodajući da je za preokret trenda očito uvijek važan jak gospodarski rast.

U Hrvatskoj je gospodarski rast još mizaona imenica, a ako se stagnacija nastavi koliko pesimistički prognoziraju, otvaranje hrvatskih granica moglo bi imati posljedice o kojima nitko ne voli govoriti. Ne uđe li dovoljno kapitala u zemlju, mnogo ljudskog kapitala moglo bi se napustiti.

“Mislim pobjeći što prije, a kamo ću, ovisi o tome što će doći prije, zelena karta ili crvena putovnica,” objašnjava mi prijateljica s magisterijem. Namjeravala je ostati u Engleskoj nakon studija, ali nije mogla dobiti vizu pa se, čini se privremeno, vratila u Hrvatsku.

Kako je jedan od ciljeva EU omogućiti neometan protok ljudi i robe pa se potiče mobilnost građana, osobito studenata i radne snage, ta zapreka koja je nju zauzivala uskoro više neće postojati. Državljanin članica EU ne trebaju dodatne vize i slične dokumente kako bi boravili u nekoj od država članica EU. U skladu s tim hrvatski studenti više neće imati administrativne zapreke tijekom studiranja u nekoj od članica EU, a oni koji požele ondje ostati, također će to lakše učiniti.

Ravnatelj Institut za razvoj obrazovanja Ninoslav Šćukanec smatra da ulazak u EU neće znatno promijeniti navike hrvatskih studenata u smislu mogućeg studiranja izvan Hrvatske u nekoj članici EU. Istraživanja, posebno istraživanje Eurostudent, pokazuju da hrvatski studenti nisu previše zainteresirani za studij u inozemstvu. Ipak, oni koji odlaze uglavnom su krema u zemlji, pa im se često nudi da ostanu u tim zemljama.

“Koliki će se postotak naših studenata vraćati sa studija u zemljama EU, ponajprije ovisi o njihovim izgledima za ostvarenje profesionalnih ciljeva na hrvatskom tržištu rada. Stoga je iznimno važno za povratak naših studenata sa studija u zemljama EU koordinirano djelovanje različitih politika i dijelova državne uprave – ministarstva nadležna za visoko obrazovanje, za gospodarstvo i tržište radne snage i drugo – te različitih društvenih sektora,” objašnjava Šćukanec.

Dobar primjer golemog potencijala koji je papirologija privremeno zakočila u odlasku jest i mladi inženjer Ivan Krobak. Nakon završene tri godine na Građevinskom fakultetu u Zagrebu, odlučio se za master program na Technische Universität u Beču. Trenutačno piše diplomski, a već mu je ponuđen posao u Njemačkoj, koji bi vjerojatno dobio da nisu prevagnuli viza i to što je, kako se to najkraće može opisati, ‘non EU’.

“Uzakaz u EU mladima će mnogo značiti, i to ne samo iz administrativnih razloga, nego i zato što će tada sve više njih lakše steći vrijedna internacionalna iskustva za koja sam se ja morao dobro pomučiti, velikim dijelom i zbog birokracije i neinformiranosti naših ljudi koji rade u sustavu. U mom slučaju ulazak u Uniju znači gubitak birokratskih zapreka koje su sada česte, jer čovjek mora doista napraviti razliku u odnosu na druge da privuče poslodavca da se pozabavi birokracijom u tvoje ime. EU znači i više mogućnosti za lakši probitak jer više nećemo morati ići glavom kroz zid da ostvarimo svoje ambicije,” objašnjava Krobak.