U lijevom stupcu, pod Page, nalazi se stranica koju vodi autor teksta, a kakvu je moguće kreirati iz osobnog profila.
Klikom na taj link prikazuju se podaci o korisnicima, poput njihovog spola i pripadnosti dobroj grupi, aktivnostima…
Na adresi www.drustvenimediiji.com nalaze se top liste različitih stranica na Facebooku te agencija koje ih vode.
Gdno ćete se prevariti pomislite li da je samo tako otvoriti stranicu na Facebooku i profil na Twitteru te da će lajkovi (engl. Like, nespretno prevedeno kao ‘Sviđa mi se’) i pratitelji vaše stranice pasti s neba. Treba mnogo rada, inače vam se sve to može obiti o glavu. Naime, današnja internetska publika, posebice korisnici društvenih mreža, previše su čitali udžbenike iz kriznog komuniciranja te odgovore na svoje primjedbe ili nedajbože reklamacije očekuju odmah, i ne čekaju pristojnih dva sata na odgovor.
Jednako je tako za vjerodostojnost vašeg brenda opasno i obećanje agencije koje nude usluge upravljanja korisničkom zajednicom (engl. community management) da će vam ‘navući’ tisuće korisnika (pratitelja) u nekoliko tjedana. Tako je pukla poprilična bruka kad je portal jednih hrvatskih dnevnih novina prestao plaćati hronike jednom svom kolumnistu, a ovaj, ne budi lijen, objavio da vijesti na tom portalu lajkaju i Indijci i Pakistanci, dakle ili izmišljene osobe ili pak pratitelji čije se “pratiteljstvo” plaća po pet dolara. Zamislite kako su se osjećali pravi čitatelji tog portalu i koliko ih je s gnušanjem prestalo biti pratiteljima tih novina na Facebooku i koliko ih je tako zgađenih proširilo tu priču pa su za nju doznali i oni koji inače ne bi.
Oprezni morate biti i kad pregovarate s community managerom-slobodnjakom koji će vam se pohvaliti da ima, primjerice, 2000 pratitelja na Twitteru i 3000 prijatelja na Facebooku i da će svi oni postati vaši prijatelji, odnosno pratitelji. Sve i da vaš potencijalni community manager ima takvu vlast nad svojim sljedbenicima, oni gotovo nikada ne predstavljaju potrošače vaših proizvoda niti populaciju koju ciljate svojim brendom.
Mora vam biti jasno da u vašoj tvrtki ili organizaciji, ili u njeno ime, netko stalno mora biti na društvenim mrežama, nadzirati vaš profil. Spadate li u one koji bi zabranili sve što na računalima može smesti djelatnike koje plaćate pa biste zabranili (ili već jeste) Facebook i Twitter, tada morate uzeti u obzir da ćete nazočnost na društvenim mrežama onda morati platiti nekome drugome, najčešće slobodnim strijelcima koji sebe nazivaju community managerima. Imate li posla s community managerima ili agencijama koje se bave time, morate provjeriti imaju li oni pojma o vašem poslu. Dode li do krize, primjerice, ako netko na društvenim mrežama razglaši da je neki od vaših proizvoda opasan po zdravlje, ne očekujte od community managera da znaju objasniti kako se pri proizvodnji tog proizvoda ne može dogoditi takva pogreška jer u pravilu ne znaju kako se bilo što proizvodi.