POREZI NA BOGATE Ako ne plaćaju, bešćutni su; ako traže da plate, svi misle da glumataju

Počelo je nakon zahtjeva nekih najbogatijih stanovnika planeta da im se nametnu porezi na bogatstvo – takvi porezi najavljeni su u Francuskoj, Velikoj Britaniji i Italiji, a ovog je tjedna takvu akciju najavio i američki predsjednik Barack Obama. Koristit će mu mnogostruko.

Buffett, američki milijarder, zavapiro da ga se oporezuje više zato što ima nižu poreznu stopu od svoje tajnice, a onda su ga u zdvajanju poduprli i francuski bogataši, njih 16 dobro potkoženih, među kojima se ističe vlasnica L’Oréala Liliane Bettencourt. Njihovi zahtjevi, kako to obično bude sa zahtjevima bogatih, pali su na plodno tlo pa su vlade, neke čak nevoljko, odlučile utažiti tu žed za porezima i dokinuti tu nedopustivu diskriminaciju bogatih. U Italiji, primjerice, premijer Silvio Berlusconi navodno nije bio oduševljen idejom, vjerojatno zato što je i sam bogataš, ali pod pritiskom partnera iz eurozone popustio je i uvrstio porez na bogate u paket mjera štednje. Američki predsjednik Barack Obama pak jedva je dočekao javno očitovanje Buffetta i njegovih istomišljenika, najavivši ovaj tjedan porez na bogate, što će mu politički koristiti dvojako: prvo, nakan očitog poraza u sukobu s razgoropadenim republikancima zbog dizanja ‘plafona’ zaduživanja tim će potezom vratiti nešto izgubljena dostojanstva i početi kontraofenzivu; drugo, porez je dobrodošao kao početak kampanje za predsjedničke izbore sljedeće godine, odnosno prikupljanje glasova ljudi koji su ga i prvi put izabrali, siromašnih i srednje klase. Bonus je priča o deficitu koji se, eto, može malo smanjiti uzimanjem bogatima, pokazala su istraživanja.

Štoviše, ispružena Buffettova ruka mogla bi biti upravo ono što je Obami trebalo da se vrati u igru i počne nakon godina kompromisna i prepomirljiva pristupa vraćati dio onog žara iz izborne kampanje, što je bilo vidljivo i u nedavnom govoru u kojem je pokazao dugo zametnutu strast. Predsjednik je republikance, koji su se svim silama borili protiv poreza na bogate, pod egidom borbe protiv bilo kakvih povećanja poreza doveo u nezgodan položaj stavivši porez na bogate u odnos s javnim uslugama. Prema njemu, stajališta republikanaca uništit će zdravstveni i obrazovni sustav ako se ne postigne dogovor o novim porezima. Drugim riječima, vi ćete biti krivi ako se budu rezale javne usluge, i to zato što štitite bogate.

Namjera je sve koji zarađuju više od milijun dolara na godinu ujednačiti s ostalima, od kojih plaćaju nižu stopu, a odgovor republikanaca bio je s PR stajališta vjerojatno najbanalniji mogući, lišen čak dojma protuargumenta, i teško da im je napravio uslugu. Ustvrdili su, naime, da Obama vodi klasni rat. Na stranu načelna glupost takve izjave, problem je što prema toj logici ispadu da viši porezi na srednju klasu i siromašne nisu klasni rat, ali ujednačivanje s bogatima jest. S tako dobrom podlogom Obami nije bio problem odgovoriti. Rekao je da odbacuje ideju prema kojoj je ‘tražiti od fond-menadžera da plati jednaku stopu poreza kao vodoinstalater ili učitelj klasni rat’.

Buffettovo pravilo, kao što se porez sada kolokvijalno naziva (također vrlo dobar ‘pirovski’ potez kojim se u kolektivnu svijest utiskuje dojam da je to ideja bogataša), srž je Obamina plana suzbijanja proračunskog deficita. Najavio je da će uložiti veto na svaki prijedlog kojim bi se rezalo zdravstveno za starije građane ako ne bude sadržavao i veće poreze za bogate.

Predložio je rezanje od 4,4 bilijuna dolara u sljedećih deset godina, upravo što su republikanci tražili, no u tom su prijedlogu i novi porezi bogatima i daljnje povlačenje vojnika iz Iraka i Afganistana, uštede kakve republikanci nisu imali na umu. Posebna je ironija u cijelom priči da bi ti porezi bili nježnija varijanta od najavljenja ukidanja Bushovih poreznih olakšica, ali ishitrene reakcije republikanaca vodu trenutačno tjeraju na Obamin mlin. Prvi put nakon dugog razdoblja dobio je pozitivne reakcije naklonjenih analitičara i komentatora.