Veliki plan? Preživjeti!

Dok se politika bavi samom sobom, biznisu u Hrvatskoj, izmučenom dugotrajnom recesijom, najvažnije je točno predvidjeti 2012. U uvjetima velike nesigurnosti izrađuju se najmanje tri scenarija.

Mi u Lider pressu znamo da je poslovna godina zapravo završila kad počnu završne pripreme za veliku Liderovu konferenciju ‘Dan velikih planova’ (ove godine 27. listopada, uza sudjelovanje Željka Rohatinskog, Bože Prke, stranih stručnjaka, domaćih kapetana industrije i stranačkih ekonomskih stratega). Kako sada stvari stojte, veliki planovi za većinu ovdašnjih poduzetnika bit će preživjeti 2012. Sad će netko reći: ‘Pa i za 2011. pisali ste da je treba preživjeti.’ I bit će u pravu. Nije riječ o godini, nego o petoljetki preživljavanja.

Predviđanje i planiranje sljedeće godine nikad nije bilo teže, a istodobno nužnije negoli je bilo uoči 2012. Globalna prijetnja novog vala recesije vrlo je velika. Europska unija trese se i samo je pitanje dana kad će Grčka proglasiti bankrot. A u Hrvatskoj se moraju čekati rezultati izbora da bi se moglo bar malo procijeniti što će pobjednici činiti u 2012.

Kada je o globalnim kretanjima riječ, možda najdramatičniju izjavu, premda se to na prvi pogled ne čini tako, dao je ovih dana njemački ministar financija Wolfgang Schäuble. Upozorio je na to da je POVJERENJE najvažniji resurs za održiv rast. Nije to, dakle, ni domaća potrošnja, nisu to ni investicije ni državna potrošnja. Sve je već potrošeno. Ostalo je samo povjerenje da se sustav neće urušiti.

Moglo bi se to i drukčije reći. Na globalnoj razini recesija se može izbjeći dok se svi prave da je sve u redu, dok nikoga ne uhvata nervozna. Nažalost, nervoznih je sve više. Opasnost je za Hrvatsku što se opet ponavlja nojervski pristup vlasti prema mogućnosti recesije. Ignoriranje svjetske opasnosti u 2008. predvodili su Sanader i Šuker. Koliko se god trudili pokazivati da su drukčiji od prethodnika, Jadranka Kosor i Đuro Popijač prema istome modelu danas negiraju vanjske opasnosti. Koriste se njima samo za relativiziranje minornih rezultata koje je donijelo njihovo vođenje nacionalne ekonomije.

Ni iz jednog istupa nije vidljivo da u državi netko radi na uputama kako smanjiti štete uruši li se eurozona. A bilo bi zanimljivo vidjeti imaju li i stratezi Saveza za promjene osim ušminkanog izbornog programa rješenja za slučaj vanjske ekonomske elementarne nepogode.

Čini se da je najbolji savjet poduzetnicima i menadžerima izrada pesimističnog, srednjeg, a reda radi i optimističnog scenarija. Pri čemu pesimizam podrazumijeva povratak u pad BDP-a, srednji scenarij stagnacije, a optimizam rast u 2012. od najviše dva posto. I kad te prognoze primijene na vlastitu branšu, mudro je baš svaki mjesec procjenjivati koju varijantu rasprostrijeti na kompjutorskom zaslonu. I reagirati. Kako? Rezanjem troškova i inovacijama u poslovanju. To ste već napravili? Da, ali morat ćete još jednom. Dio metode izrade planova za 2012. jest i iščitavanje ekonomskih programa stranaka. To je teško jer se čak i oporba dosjetila da nije mudro biračima najavljujati nepopularne poteze. Ostaje čitanje između redova i tko ima priliku, na margini kakve konferencije od kreatora budućih ekonomskih politika dokučiti što zapravo namjeravaju raditi osvoje li vlast.