Samo članstvo Hrvatske u EU neće postići učinke na ekonomski rast kakvi se očekuju. Za to će biti potreban zaokret hrvatske ekonomske politike. Hrvatska se jednostavno mora potpuno prilagoditi glavnim procesima u EU ekonomiji, podjednako kao gospodarstvo SAD-a, ne mogu rasti bez domaće potražnje za koju su potrebna nova radna mjesta. Budući da je nezaposlenost visoka, Europa nastoji pronaći gospodarske sektore koji mogu otvarati nova radna mjesta. Pri tome se više ne može govoriti da će EU razvijati samo visokokvalitetna radna mjesta, utemeljena na visokim tehnologijama i znanju, a radnointenzivne sektore prepuštati Kini i Indiji.
Danas je bolje bilo kakvo radno mjesto nego nikakvo. Zbog toga će se europske zemlje u svojoj ekonomskoj politici ponovno okretati poticanju ulaganja u tradicionalne industrijske sektore kako bi se supstituirao uvoz iz izvaneuropskih regija i otvarala nova radna mjesta. Neizbježno slijedi zatvaranje EU za jeftine proizvode iz azijskih zemalja, koje svoju konkurencnost temelje na izrazito niskoj cijeni radne snage (koja podsjeća na uvjete rada u Europi početkom industrijske revolucije) i visokim eksternim troškovima (zaštita okoliša, primjerice), koji vladama tih zemalja za sada nisu u središtu pozornosti. Gledajući ekonomsko-politički, EU će vrlo vjerojatno napuštati ekonomski liberalizam kao temeljnu doktrinu i sve se više okretati državnom intervencijom.