Osim brodogradnje i turizma u Istri je iznimno jaka prerađivačka industrija. Brojni novi poduzetnici prepoznali su svoju šansu u regiji u kojoj je biznis uglavnom apolitičan te zna prepoznati vrijednost orijentiranosti na slovensko i talijansko tržište.
Ovoljan zemljopisni položaj, prirodni resursi, gospodarska tradicija, dugogodišnja upućenost na razmjenu sa svijetom, kvalificirana radna snaga i 26 poduzetničkih zona – to su ukratko prednosti zbog kojih istarsko gospodarstvo danas u znatnoj mjeri nadilazi prosječne statističke vrijednosti u Hrvatskoj. Zbog toga i završnjeđuje ocjenu ekonomskih stručnjaka prema kojima je Istra, uza Zagreb, vodeća u Hrvatskoj.
Najvažnije su gospodarske djelatnosti prerađivačka industrija koja u ukupnom prihodu županije sudjeluje s 40,3 posto, slijedi je trgovina s 19,6 posto, turizam s 10,5 posto te građevinarstvo s 10,3 posto. Među izuzetno raznovrsnim industrijskim granama prema ukupnim učincima prednjače brodogradnja, prerada duhana i proizvodnja automobilskih dijelova.
Uljanik brodogradilište na čelu s predsjednikom Uprave Marinkom Brgićem ima najviše prihode u 2010., veće od 3,5 milijardi kuna i jedan je od najvećih izvoznika u Istri. Apsolutni je gospodar ovog dijela zemlje, ali i čelnik među brodogradilištima. Kompanija uglavnom u državnom vlasništvu slovi za jednu od rijetkih koja je apolitična. Prihodi joj u recesijama rastu, kao i dobit te neto plaće, što pokazuje da čelnstvo te tvrtke sigurno plovi uzburkanim morem brodogradnje. Osim Uljanik brodogradilišta još pet kompanija čini grupaciju Uljanik na čelu s Antonom Brajkovićem. Važno je spomenuti i Uljanik plovidbu, također jednu apolitičnu tvrtku na čelu s Dragutinom Pavletićem i koja se izdvojila iz Uljanika. Inače, za brodara s investicijskim planom teškim 150 milijuna dolara analitičari kažu da bi se u usporedbi sa svjetskim brodarskim tvrtkama našao u samome vrhu.
Velik je izvoznik i Tvornica duhana Rovinj kojoj udjel na hrvatskom tržištu veći od 70 posto jamči poziciju kralja duhanskih proizvoda. Osim što će joj udjel nesumnjivo padati, tvrtki kojoj je na čelu Davor Tomašković u prošloj su godini pali i prihodi deset posto, a dobit je bila manja 23 posto u odnosu na 2009. Inače, TDR je članica Adris grupe usmjerene u dvije strateške industrije: proizvodnju duhanskih proizvoda i turizam, dok bi energetika mogla postati treći stup. No prije toga čelnog čovjeka grupacije i prvog čovjeka istarskog biznisa Antu Vlahovića čeka nekoliko izazova, a jedan je od njih borba za očuvanje tržišnog udjela jer su strane tvrtke bacile oko na osvajanje ‘duhanskog kolača’ u Hrvatskoj i poboljšanje poslovnih rezultata. Prošlogodišnje je poslovanje, naime, bilo slabije i po prihodima (17 posto) i po dobiti (sedam posto). No unatoč brojnim, tek nadolazećim izazovima riječ je svakako o jednoj od najperspektivnijih hrvatskih kompanija.
U automobilskoj se industriji izdvaja P.P.C. Buzet. Od početne vezanosti uz francuski Citroën, Franko Vižintin razvio je tvrtku koja danas svoje proizvode isporučuje gotovo svim proizvođačima automobila. U sastavu je slovenskog Cimosa, a u prošloj su godini prihodi tvrtke narasli na više od 400 milijuna kuna. S obzirom na to da posluje u automobilskoj industriji, jednoj od najpogođenijih industrija na svijetu, tvrtka doista zaslužuje pozornost jer raste i kad joj uvjeti na tržištu nisu naklonjeni.
Valja izdvojiti i TE Plomin koji je s gotovo 800 milijuna kuna prihoda također pri vrhu, no dobit mu pada iz godine u godinu. Njegov je direktor Serdo Klapčić, a u vlasništvu je HEP-a i RWE Energiea iz Essena. Zanimljiv je i novigradski Solaris sa svojim fotonaponskim modulima. Osnivač je i većinski vlasnik Franco Traverso, a direktor.
Izgleda da se talijanski kapital dobro oplodio u Hrvatskoj. Solarisov je prihod u prošloj godini porastao 2,2 puta, na 557,3 milijuna kuna, a i dobit mu raste te je lani iznosila 16,4 milijuna kuna. Holcimu su prihodi prošle godine pali 30-ak posto, a lani je prvi put u tri posljednje godine poslovao s gubitkom (17,7 milijuna kuna). Tvrtka je dio istoimene svjetske poznate grupacije i bavi se proizvodnjom cementa, betona i agregata. Vodstvo na čelu s Mariom Michaelom Grasslom nije se uspjelo ohrvati recesiji, ali mišljenje je upućenih da za tu tvrtku zapravo nema bojazni.
Svakako valja spomenuti i pazinski Puris kojega je prije dvije godine preuzeo Gavrilović. Prihodi i dalje padaju, no Dušan Tomašević poslovanje je stabilizirao. Puris djeluje u tišini, čime izaziva samo još veću znatiželju, no sva je prilika da će se ipak izvući iz dugogodišnje krize. Po tartufima je pak poznata obitelj Zigante koja osim distribucije u Hrvatskoj tartufe izvozi i u susjedne zemlje, EU te SAD. Važan je i Benetton tekstil koji vodi Fabio Sartori. Tek je neznatno osjetio recesiju i prihodi su mu nešto pali, no tvrtka je stabilna. U Istri se smjestio i Rockwool Adriatic, dio poznatog proizvođača kamene vune Rockwool. Prilično uspješna je i Istragrafika, proizvođač i izvoznik kaširane i kartonske komercijalne ambalaže pod vodstvom Enisa Kancelira. Prihodi tvrtke porasli su na 136,8 milijuna kuna u 2010., a lanjska je dobit bila porasla na osam milijuna kuna.