DARKO LEDINSKI Psiholog krivac za ‘šparnu hižu’

Osnivač i jedini zaposlenik koprivničke Agencije za poticajnu stanogradnju s Tehnikom je vodio projekt gradnje energetski najučinkovitije zgrade, u kojoj su svi stanovi prodani. Planira se gradnja još šest zgrada u kojima račun za grijanje ni zimi neće prelaziti sto kuna na mjesec.

Hrvatska je poznata kao zemlja sva-kovrsnih apsurda pa će tako i jedan profesor psihologije ostati zabilježen u povijesti njezine stanogradnje. Do prije dvije godine ni on zasigurno nije bio svjestan da će u sklopu POS-a, koji je odavno postao simbol za skromniju i nešto upitniju kvalitetu stanogradnje pod državnim patronatom, sagraditi energetski najučinkovitiju zgradu u Hrvatskoj. Ona će, zajedno s još šest planiranih i dvadesetak na isti način osmišljenih obiteljskih kuća u koprivničkom naselju Lenišće, ubrzo postati ogledalom hrvatske stanogradnje, a presudno će mjerilo poželjnosti biti količina utrošenih energenata.

Ovih smo dana, naime, dobili opipljiv dokaz da je moguće po tržišno niskoj cijeni sagraditi POS-ovu pasivnu zgradu koja ima energetski certifikat A+ Instituta ‘Hrvoje Požar’. Da bi i laicima bilo jasnije što to znači, dovoljno je napomenuti da mjesečna rata za grijanje u prosječnome dvosobnom stanu i u zimskim mjesecima ne bi trebala prelaziti stotinjak kuna. Za stanove u klasično građenim objektima, uključujući i one čija je tržišna cijena dva do triput viša od spomenutog izuzetka, to djeluje poput znanstvene fantastike.

Riječ je o prvoj koprivničkoj ‘šparnoj hiži’, što je mnogo simpatičniji naziv od ‘pasivne zgrade’, čija je cijena po kvadratu za svakog od 28 vlasnika stana na dan predaje ključeva iznosila 987 eura, a bila je i unaprijed zajamčena. Tvorac toga građevinskog čuda je Darko Ledinski, ravnatelj koprivničke Agencije za poticajnu stanogradnju koji do prije dvije godine, s obzirom na to da mu je posao bila skrb za umirovljenike, nije znao praktički ništa o graditeljstvu. No, Ledinskog je splet okolnosti odveo u posve drugom smjeru.

Nakon što je 2005. postao nestranački član Gradskog poglavarstva, Ledinski je četiri godine poslije prihvatio SDP-ovu ponudu da uđe u tu stranku i bude kandidat za koprivničko-križevačkog župana. Rasplet za njega nije bio najsetniji, budući da je nakon tijesnog gubitka izbora morao napustiti ravnateljsku dužnost u Domu za starije i nemoćne osobe. Tražeći novi posao Ledinski je prihvatio ponudu gradonačelnika Zvonimira Mršića da bude osnivač gradske Agencije za poticajnu stanogradnju, u kojoj je i danas jedini zaposlenik. Tako su Mršić i Ledinski, politolog i psiholog, počeli osmišljavati projekta ‘Novo lice Koprivnice’, koji bi se temeljio na najnovijim svjetskim iskustvima u vezi s uštedom energije, korištenjem i njenih alternativnih izvora, primjerice solarnih sustava. Na početku nisu mogli ni sanjati da bi svoja iskustva mogli primijeniti i na već poznati POS-ov državni model jeftinije gradnje. Stavili su, međutim, sve troškove na papir, analizirali u čemu se i koliko može uštedjeti i hrabro, za neke utopistički i pomalo kockarski, krenuli u realizaciju ‘šparne hiže’. Nije nevažno spomenuti da se to mahom događalo prošle godine, kad je gospodarska kriza bila na vrhuncu.

– Stara je istina – ističe Ledinski – da je kriza uvijek i prilika za hrabre, ako imaju i neku viziju, dakako na realnim osnovama. Mi smo uspjeli u svojoj ideji iz jednostavnog razloga što smo se u svome građevinskom projektu svjesno odrekli profita, koji je donedavno bio glavni razlog skoka cijene stanova do u nebo. Konkretnije, Grad je APOS-u prodao zemljište po vrlo povoljnoj cijeni od 100 eura za kvadrat, a istodobno smo iskoristili i situaciju da je nedostatak poslova prisilo građevinske tvrtke da snize cijene. Na taj je način bilo moguće da cijena kvadrata, unatoč vrhunskim materijalima i ugrađenoj opremi, ne prijeđe spomenutih tisuća eura. Zahvalni smo i državnoj agenciji koja je prepoznala naše namjere i pristala uključiti ‘šparnu hižu’ u POS-ov sustav kreditiranja kupaca. Zahvaljujući tome bio je riješen i problem brze prodaje stanova, čija se veličina kreće od 35 do 66 kvadrata, što je i idealno za mlađe parove i obitelji s malom djecom.

O kvaliteti materijala korištenih za gradnju ‘šparne hiže’ najbolje govori podatak da je na pročelje stavljen 20 centimetara kamene vune i korištena je trošlojna PVC stolarija punjena argonom. Stanovi nemaju radijatore, već podno grijanje i hlađenje. Umjesto klima-uređaja, u svakoj su prostoriji odvodi rekuperatora, koji u roku od dva sata filtriraju sav zrak. Na krovu su postavljeni sunčani kolektori pa stanari od prošloga do jeseni neće plaćati toplu vodu. Predviđen je utrošak energije po četvornome metru do 15 kWh na godinu, dakle desetak puta manje nego u starim zgradama. Ledinski priznaje kako se u prvi mah uplašio da bi zagrebačka Tehnika, koja je na natječaju dobila taj posao, ipak mogla odustati od projekta zbog limitirane cijene. Razlika između zadanih niskoenergetskih standarda i onoga što su paralelno gradili privatni investitori koji su se zaklinjali da su i osjetno više cijene zapravo ‘guljenje kože građevincima’, bila je takva da se projekt činio krajnje rizičnim. Ispostavilo se da je Tehnika u roku napravila sve što je bilo zadano. Što više, ista se tvrtka poslije toga javila i na natječaj za drugu ‘šparnu hižu’, koja će biti sagrađena na susjednoj parceli. Tu su radovi u punome jeku i ona prema ugovoru mora biti useljiva iduće godine. Čak i prije objave formalnog natječaja svi su stanovi rezervirani. Najbolji je to primjer, tvrdi Ledinski, koliko i u graditeljstvu još ima prostora za racionalnije poslovanje.

Dakako, Tehniku je na ulazak u koprivnički projekt, iako joj je zarada doista mogla biti minimalna, motivirala sigurna naplata, i to u trenutku kad je na hrvatskom tržištu bilo na tisuće neprodatih stanova. Jednako je važno i to što Tehnika ‘šparnom hižom’, koju je u cijelosti projektirala i njezina tvrtka kći, zapravo postaje i prepoznatljivi hrvatski brend za niskoenergetske objekte. Ukratko, i njeno je poslovodstvo na vrijeme prepoznalo šansu da iz duboke građevinske krize izađe s proizvodom koji će biti dugotrajni hit u toj domeni. U prilog tome govori i podatak da su ovih dana koprivnički objekt detaljno pregledavali i posovci iz Rijeke, Varaždina i Čakovca.

Ledinski napominje da državne institucije moraju sustavnije afirmirati koprivnički projekt, jer ulazak u EU znači i dodatne korake u afirmaciji energetske učinkovitosti. Zasad su jedini korak u tom smislu učinile koprivničke gradske vlasti, koje stambene objekte s certifikatom A+, neovisno o investitorima, oslobađaju komunalnog doprinosa.