Ako je najmoćnija europska političarka odlučila posjetiti Hrvatsku da bi s premijerom Kosor rješavala probleme njemačkih ulagača, onda zacijelo nije riječ o nečemu čega bi se Vlada rado prihvaćala prije. Njemačka kancelarka Angela Merkel zacijelo nije došla urigati da se ubrzaju postupci izdavanja lokacijskih dozvola ili nešto slično, nego širom otvoriti vrata njemačkim interesima u budućim najkrupnijim poslovima u Hrvatskoj. A kad je riječ o energetički, ono najkrupnije što se ima dogoditi ne odnosi se na ubrzanje gradnje neke vjetroelektrane njemačkog investitora, nego na privatizaciju HEP-a.
Budući da je ministar poljoprivrede Petar Čobanković poznat po svojoj dobrostvosti prema svakom zahtjevu koji se može ispuniti posezanjem u državnu blagajnu, svoju su priliku uočili i povrćari. ‘Odokativno’ su procijenili da im je proljetnošća afera s bakterijom Escherichijom coli nanijela izravnu štetu od 50 do 70 milijuna kuna pa su došli k ministru sa zahtjevom da ih za toliko odšteti. Ministar ih nije ‘a priori’ odbio, nego je obećao da će najprije prikupiti podatke o štetama na temelju kojih će se razraditi modeli i visina odštete.
A da je ministar samo virnuo u izvješća Državnog zavoda za statistiku, vidio bi da su procjene povrćara svjetlosnu godinu udaljene od realnosti. Povrćari ne mogu dokazati da je zbog bakterije pala potrošnja povrća u zemlji, a još manje u izvozu. Naprotiv, i začudo, izvoz povrća i voća u prvim je šest mjeseci iznosio 147 milijuna kuna, što je čak 60-ak posto više nego u isto vrijeme lani.
Svjetski su bogataši izmisli novi trend. Nakon najbogatijih Amerikanaca svoju su želju da ih se oporezuje po znatno višoj stopi glasno i jasno počeli iskazivati i najbogatiji Europski. Najbogatiji Hrvati još se nisu uključili, ali da taj trend ne bi posve zaobišao našu zemlju, pobrinuo se predsjednik NO-a Ine Davor Štern. On ne predlaže, doduše, da se poveća porez bogatim pojedinicima, ali smatra da bi država trebala više upraviti od kompanije koju nadzire, stoga tvrdi da treba povećati koncesijske naknade za proizvodnju nafte i plina. Po njegovu mišljenju, koncesije bi trebale biti dovoljno niske da kompanijama omoguće zaradu, ali istodobno više nego što su sada, da bi državnom proračunu donijele veći prihod nego dosad. Inin najveći pojedinačni dioničar, mađarski Mol, ne trči za svjetskim trendovima i ne dijeli Šternovo mišljenje.
Raditi se u Hrvatskoj definitivno ne isplati. Veća se primanja postižu gomilanjem naknada za nezaposlenost i za djecu, pa ako se k tomu uklopi koji posao na crno, nema nikakvog razloga za legalan rad. U sklopu ankete o radnoj snazi Državni je zavod za statistiku ustanovio da je svaka druga zaposlena majka djeteta mlađeg od osam godina prestala raditi nakon rođilijskog dopusta. DSZ je podatak da je to učinilo 61 tisuću žena protumačio time da su žene ostale kod kuće da bi se skrbile za dijete. U nekoj mnogo bogatijoj zemlji to bi moglo biti dobro objašnjenje. U Hrvatskoj treba tražiti druge razloge.
