Vrlo rigorozne kontrole

Dosad proizvedene Hippove staklenke dječje hrane mogle bi 13 puta okružiti ekvator. S uzgojem organske hrane Hipp je počeo prije 50-ak godina, u vrijeme kad većina ljudi nije ni znala o čemu je riječ. Danas Hipp svoje proizvode plasira u 41 zemlju. Kupci su spremni platiti višu cijenu za proizvod u kojemu nisu upotrijebljene kemikalije, zbog čega je Hipp danas jedan od najpoznatijih proizvođača dječje hrane u svijetu. Prije nego što napusti tvornicu, sadržaj staklenke prođe čak 260 testova.

Kad bi prije 50-ak godina netko objavio da se namjerava baviti uzgojem organske hrane, većina ljudi vjerojatno ne bi ni znala o čemu je uopće riječ, a rijetki bi ga znali proglasili luđakom jer bi mu bez upotrebe kemikalija i pesticida urod bio slabiji. No, unatoč takvoj percepciji i činjenici da je pojam organske proizvodnje bio nepoznat u to vrijeme, Georg Hipp odlučio se upravo na to. Upravo ta vizionarska odluka donesena prije 60 godina omogućila je tvrtki Hipp održivi rast i razvoj tijekom više od pola stoljeća.

Ideja o proizvodnji organske hrane rodila se manje-više slučajno. Naime, jedan se od direktora zaposlenih kod Georga Hippa razbolio, a kao lijek liječnik iz Züricha Maximilian Oskar Bircher-Brenner preporučio mu je specijalne dijetetske pahuljice koje je sam kreirao. Pahuljice je trebalo namoći u vodu i pomiješati s narezanim jabukama. Kako je ‘lijek’ imao pozitivan učinak, Georg Hipp počeo je razmišljati o proizvodnji pahuljica Bircher za švicarsko tržište.

Najveća prepreka realizaciji te ideje bila je to što su se Bircher Müslije trebali proizvoditi od organskih uzgojenih žitarica, dakle nisu smjele sadržavati nikakve umjetne, kemijski proizvedene supstance. Pedesetih godina to je bila široko raširena praksa i većina poljoprivrednika koristila je velike količine sintetičkih gnojiva i pesticida. Odgovor je i ovaj put nađen u Švicarskoj gdje je Hans Müller, bivši političar i lobist poljoprivrednika, zajedno sa suprugom Marie i bakteriologom Hansom Peterom Ruschom ustanovio prva načela organskog uzgoja hrane.

Müller je vjerovao da je proizvodnja visoko kvalitetne organske hrane jedini način za preživljavanje malih poljoprivrednika. Georg Hipp i njegov najstariji sin Nikolaus, koji danas vodi kompaniju, brzo su postali Müllerovi veliki pristaše. Uvjereni da organski uzgoj hrane neće samo sačuvati okoliš i omogućiti stvaranje zdravijih proizvoda već i otvoriti nove poslovne mogućnosti, odlučili su provesti Müllerova načela u djelo i s tim su ciljem 1954. godine osnovali novu tvrtku u Švicarskoj Somalon AG.

Kako bi realizirao svoju ideju, Georg Hipp kupio je staru farmu u blizini mjesta Pfaffenhofena, udaljenu od industrijskih postrojenja i frekventnih putova. Tlo je testirano kako bi se provjerilo da nema nikakvih štetnih supstancija, korov se čupao mehanički ili ručno, a pesticidi se nisu koristili. Umjesto toga na rubovima polja posadene su biljke koje odbijaju štetnočine i postavljana su gnijezda za ptice kako bi se smanjila količina insekata. Također uzgajali su i bubamare koje su prirodni predatori za brojne insekte. Uzgoj žitarica i jabuka, sastojaka potrebnih za Bircher Müslije, počeo je 1956. godine. Tri godine poslije, Somalon Ag (tvrtka je poslije preimenovana u Bio-família AG) počela je prodavati organske Bircher Muesle u Švicarskoj, a potom se počelo i s izvozom u Njemačku, Austriju, Veliku Britaniju te u SAD.

Kao i u slučaju orijentacije na organski uzgoj i na osnivanje kompanije Hipp utjecali su događaji iz bliskog okruženja Georga Hippa. Naime, kad je Georgeova majka Maria imala problema s dojenjem, nakon što je rodila blizance 1899. godine, njezin suprug Joseph Hipp smislio je rješenje. Ispekao je zwieback, njemačke krekere, samljao ih, pomiješao s mlijekom, vodom i malo meda te tako stvorio zamjensku hranu za dojenčad. Poslužila je ne samo za blizance nego i za ostalo četvero poslije rođene njegove djece.

Glas o zamjenskoj hrani za dojenčad brzo se proširio, pa je Maria Hipp svojim kupcima i prijateljima počela prodavati taj novi proizvod koji je kreirao njezin suprug. Potražnja je bila sve veća pa je Joseph Hipp počeo proizvoditi hranu za dojenčad u većim količinama i njome opskrbljivati pekarnice. Poduzetni Josephov sin Georg sa 16 je godina počeo prodavati taj ‘Kinderzweibackmehl’ od vrata do vrata u Münchenu, a u deset godina mladić je toliko razvio biznis da je potražnja za hranom za dojenčad bila veća nego za osnovnim poslom obitelji Hipp – proizvodima pekarnice. Georg Hipp stoga 1932. godine osniva kompaniju Hipp Werk Georg Hipp OHG u Pfaffenhofenu. Posao je rastao unatoč nestabilnim ekonomskim prilikama, a do početka Drugoga svjetskog rata Georg Hipp je u proizvodnji dječje hrane zaposlio 100 radnika.

Iako je tvrtka Hipp preživjela Drugi svjetski rat, nije bilo jednostavno poslovati u poratnim godinama. Od vrlo vjerojatnog bankrota Georga Hippa spasio je ugovor s američkim savezničkim snagama za opskrbu hrane školskih kafeterija. Ugovor je dopuštao da smije koristiti jedan posto mlijeka u prahu i kakao, što je u to vrijeme za njega bilo dragocjeno. Osim Kinderzweibackmehla potkraj 50-ih godina Georg Hipp lansirao je drugu liniju proizvoda – kuhanu konzerviranu dječju hranu.

No, najveću prekretnicu u razvoju Hipp kompanije donosi najstariji Georgeov sin Nikolaus (Claus). Iako je u to vrijeme studirao pravo u Münchenu, Claus je 1960. godine preuzeo zadatak organiziranja farme prema organsko-biološkim pravilima. Kad je otkrio da jedan Hippov zaposlenik potajno koristi kemikalije, 22-ogodišnji Claus odmah mu je dao otkaz. Glavni Clausov cilj bio je osigurati organski uzgojene sirovine za sve veći obujam proizvodnje dječje hrane, što nije bio nimalo jednostavan posao. Claus je obilazio farmere i pokušavao ih uvjeriti da promijene svoje metode uzgoja hrane i počnu se baviti organskom proizvodnjom. Tada je to bio prilično avangardan koncept. Na početku većina bi mu poljoprivrednika odmah pokazala vrata. Ipak Claus Hipp je bio uvjeren da je ideja organskog uzgoja ispravna i ponovno bi se vraćao. S vremenom je uspio uvjeriti brojne farmere da se okrenu organskoj proizvodnji, a neki od njih već i danas surađuju s Hippom.

George Hipp preminuo je dva dana prije Božića 1967. godine, u 62. godini života. U to je vrijeme Clausu Hippu 29 godina i prema očevoj želji preuzeo je vodstvo kompanije. On i mlađa braća Georg i Paulus postali su suvlasnici kompanije. Iako je Claus nastojao voditi kompaniju u harmoničnu okruženju, nastojeći izbjegavati sukobe, znao se i žestoko boriti za svoje ideje. Jedna od takvih situacija dogodila se pri odlučivanju o novom logu tvrtke. Claus Hipp zalažao se za rad dizajnera iz New Yorka koji je predložio današnji logo.

Da načela Hippova etičnog i održivog poslovanja nisu samo prazne riječi, Claus Hipp nastoji dokazati na svakom koraku. Naime, već se dvadesetak godina vozi mercedesom na biopogon. Kako mu ga ne bi ponestalo, prije nego što krene na duži put, u prtljažnik automobila ukrca pet kanistara biogoriva. Hippov etički kodeks pak zahtijeva pošten odnos prema suradnicima i klijentima. Stoga majke školske i predškolske djece rade samo u jutarnjoj smjeni i svakog dana kući nose besplatan obrok za djecu. I svi Hippovi umirovljenici mogu doći u tvrtku kantinu na besplatan ručak.

Neovisno o povremenim razmimoilažnjima među nasljednicima u vezi s vođenjem tvrtke, Hipp je rastao i širio se i izvan granica Njemačke. U Austriji je 1967. godine otvoren proizvodni pogon koji je služio kao platforma za distribuciju u zemlje Istočne Europe. Proizvodni portfelj se također širio pa su u asortiman uvedeni sokovi, jela s mesom i deserti. Hipp je lansirao i niz dijetetskih proizvoda za odrasle. Sedamdesetih godina proizvodi su distribuirani putem 30 tisuća prodajnih mjesta, a do 1980. godine Hipp je postao prvi proizvođač dječje hrane u Njemačkoj s tržišnim udjelom od 60 posto. Gotovo 800 zaposlenih generiralo je 150 milijuna njemačkih maraka prihoda.

Devedesetih godina Hipp je nastavio usavršavati proizvodne metode i ulagati još više napora u podizanje standarda zaštite okoliša. Glavice na voćkama uništavale su se biljnim ekstraktima, a farme u Kostariki na kojima su se kupovale banane nadzirale su se satelitski.

S oglašavanjem ‘organskog sadržaja’ u staklenkama Hipp je počeo 90-ih godina. Kampanja je bila uspješna, no Hippov konkurent Nestlé tužio je Hipp zbog tvrdnji koje iznosi u reklamama. Taj se Nestléov napad u konačnici pokazao neuspješnim. No Hipp je ubrzo bio suočen s novim problemima. Lanac ljekarni Schleckler-Germany, najveći prodavač dječje hrane u Njemačkoj, tražio je od Hippa da smanji cijenu dječje hrane. Kompanija je to odbila, a to je rezultiralo delistiranjem njezinih proizvoda iz ljekarni. Na taj je način tvrtka gotovo preko noći izgubila jednu četvrtinu biznisa. Hipp je bio prisiljen otpustiti brojne radnike u proizvodnji, no tada je tvrtka počela s velikim investicijama u modernizaciju proizvodne linije i povećanje produktivnosti. U isto vrijeme još se više pozornosti poklanja zaštiti okoliša. Uvode se još strože metode testiranja kako kontaminirani sastojci ne bi dospjeli u bočice – prije nego što napusti tvornicu, sadržaj staklenke prođe čak 260 testova. Ekoloziranost se ipak isplatila. U pet godina od lansiranja ekokampanje Hipp je neprestano povećavalo svoj udjel.

S ekološkim inicijativama nastavilo se i u novom tisućljeću: tvrtka iskorištava obnovljive izvore energije, u kompanijskoj kantini na meniju se svaki dan nađe barem jedno organsko proizvedeno jelo, a kompanija čak zaposlenicima subvencionira vožnju ‘ekofriendly’ prijevozom. Radnici koji na posao dolaze biciklom dobivaju subvenciju za svaki kilometar pedaliranja.

Uz neprestani rad na ekološkoj osviještenosti, Hipp trajno radi i na širenju asortimana – uvodi juhe s manje soli, pahuljice bez gluteina, pudinge za bebe… Paralelno s inovacijama u proizvodima modificira se i dizajn pakiranja, nastoji se angažirati potrošače kroz interaktivni web-site, no glavni marketinški kanal i dalje je isti – slanje uzoraka proizvoda novopečenim majkama.

Sve niža natalitetna stopa u Njemačkoj trend je koji u Hippu nisu mogli ignorirati, pa su, logično, priliku za rast potražili u novim zemljama. Geografska ekspanzija počela je sredinom 90-ih godina širenjem na Veliku Britaniju i gradnjom proizvodnog pogona u Mađarskoj. Između 2011. i 2005. godine sagrađeni su i pogoni u Poljskoj, Sloveniji, Češkoj, Hrvatskoj i Ukrajini.

Godinu dana poslije najavljene su investicije u proizvodni pogon u ruski grad Mamonovo blizu Kaliningrada. Danas Hipp svoje proizvode plasira u 41 zemlju i kupci su spremni platiti premiju, odnosno višu cijenu za proizvod u čijem nastajanju nisu upotrijebljene kemikalije.

Tu tvrdnju najbolje ilustriraju brojke. U prvoj godini uvođenja staklenki Hipp je proizveo 26 milijuna kašica, a danas ih proizvodi više od 400 milijuna na godinu. Ukupno ih je dosad proizvedeno oko 9,3 milijarde. Posložene jedna do druge u redu, 13,5 bi puta okružile ekvator.