Distributer koji bez bankovnih kredita ulazi u proizvodnju pelata od rajčice

Tvrtka vlasnika Miodraga Grbića u 16 je godina prošla put od distributera sira i pelata fast foodovima do uvoznika i distributera nekoliko kategorija prehrambenih proizvoda u kanalu Horeca. Većina proizvoda namijenjena je poznatome kupcu, čime se izbjegla potreba za velikim skladišnim prostorima, a svaka se kuna dobiti reinvestira.

A pulsku tvrtku Betoven, uvoznika i distributera nekoliko kategorija prehrambenih proizvoda, prošla je godina po mnogočemu bila prijelomna. Uz podjelu poslovanja u tri segmenta te kupnju ogulinskog gubitaša tvrtke Agroraj, trebalo je naći i novog partnera na bosanskohercegovačkom tržištu s kojega kompanija u prosjeku uvozi 70 posto mliječnih i fermentiranih proizvoda iz svoje ponude.

Danas se Betoven bavi širokim područjem i u 16 godina je postao poduzeće koje je i uvoznik i ekskluzivni distributer nekoliko kategorija prehrambenih proizvoda što su, osim glavnog posla u kojem su se specijalizirali, dakle uvoza i distribucije mljeka i mliječnih proizvoda, još i suhomesnati proizvodi te razne potrepštine. Poslovno su im povjerenje ukazale strane kompanije poput njemačkog Amerlanda i slovačke Hrinove. Poduzeće se razvilo u kompaniju s 50 zaposlenih koje u svom vlasništvu ima i tvrtku koja se bavi maloprodajom pod nazivom ‘Mića Butiga’. Zbog posebnosti mljeka i mliječnih proizvoda, Betoven u poslovanju koristi tri posebno opremljena skladišta u skladu s HACCP-ovim sustavima ukupne veličine od 2500 četvornih metara.

Najveće je skladište u Puli, gdje je i sjedište tvrtke, dok skladišta u Zagrebu i Splitu unajmljuje. Iz njih opskrbljuje gotovo sve velike trgovačke kuće kao što su, primjerice, Plodine, Kaufland, Lidl, Spar ili NTL maloprodajni lanac. Za transport proizvoda tvrtka koristi svojih desetak posebno opremljenih vozila. Međutim, čak stotinjak kamiona raznih autoprijevoznika, poput Ralua, svaki mjesec razvozi Betovenovu robu.

Većina proizvoda koje distribuiramo namijenjena je poznatome kupcu pa nemamo potrebe za velikim skladišnim prostorima – objasnio je Grbić.

Za Horeca kanale u Istri distribuiraju oko 200 proizvoda. U veleprodaji je asortiman proizvoda koje distribuiraju manji, a riječ je o tridesetak proizvoda, dok se u maloprodaji ta brojka svakodnevno mijenja. Od svojih početaka 1994. poduzeće je doživjelo nekoliko preobrazbi. Mićodrag Grbić i njegova supruga Davorka posao su počeli prema tzv. ‘garažnom modelu’. Tih ratnih 90-ih godina primijetili su da fast food restorani, pizzerije i špageterije u Istri imaju problema s nabavom sastojaka, poput sira ili pelata kojih je nedostajalo na tržištu. Tada su Mićo i supruga pokrenuli malu distribuciju iz svoje garaže. Bez mnogo filozofiranja sjeli su u auto i krenuli u potragu za dobavljačima. Prvog dobavljača našli su u ludbreškoj Mljekari Antun Bohnec i varaždinskim Mygros šampionima. Zbog točnosti i fer odnosa s klijentima te kapilarnog transporta u Istri postaju nezaobilaznom tvrtkom za opskrbu istarskog Horeca kanala, a zapazili su ih i veliki proizvođači poput Dukata i Megglea. S vremenom su postali nezaobilazan poslovni partner svim malim tvrtkama i obrtima u istarskom Horeca kanalu.

Veliki hoteli i trgovačke kuće, zbog neriješenih vlasničkih odnosa i njihovih poslovnih problema, nisu Betovenu bili poželjni poslovni partneri jer nisu dobro i redovito plaćali, dok su male tvrtke i obrti bili izvrsni platiše te smo se s njima zajednički razvijali – kaže Grbić.

Nakon završetka rata i početka gospodarskog oporavka, u Hrvatsku su došli i veliki trgovački lanci što je donekle osujetilo Betovenovo poslovanje.

Tijekom 1998. i 1999. Grbić i supruga uvidjeli su da ih veliki proizvođači poput Dukata i Megglea ne poštuju dovoljno kao distributera s obzirom na to da trgovačkim lancima nude cjenovno bolje uvjete poslovanja te se odlučuju s njima prekinuti suradnju. U potrazi za novim proizvođačima mljeka i mliječnih proizvoda okreću se tržištu Bosne i Hercegovine gdje su našli na povoljnije uvjete pa su odatle sve do prošle godine uvozili čak 70 posto, odnosno oko 30 milijuna litara mljeka u tetrapaku te ostalih mliječnih i fermentiranih proizvoda.

Prvoga dugotrajnog poslovnog partnera na teritoriju BiH pronašli su u tvrtci Mljekoprodukt s kojom su poslovali sve do prošle godine.

Suradnja s bosanskim mljekarom bila je izvrsna sve do dolaska novog vlasnika te mljekare, investicijskog fonda Salford.

Taj je fond kupovao sve što se prodavalo na teritoriju bivše Jugoslavije pa je tako Salford vlasnik tvrtki Bambi Banat i Knjaz Miloš, te subotičke Mlekare i beogradskog Imleka preko kojih je postao neposredni većinski vlasnik banjalukačke Mljekare i Mljekoprodukta.

Grbić kaže da se suradnja između Betovena i Mljekoprodukta ozbiljno pogoršala zbog Salfordova odnosa prema poslovnim partnerima.

Salford nema dugoročnu strategiju poslovanja, nego mu je jedino do toga da trenutačno ‘napumpa’ svoje poslovne rezultate. I mi smo bili na meti njegova preuzimanja, ali se nismo mogli dogovoriti u vezi s uvjetima i vrijednošću tog posla – istaknuo je Grbić. Zbog otežane suradnje u segmentu mljeka u tetrapaku s Mljekoproduktom, Grbić je pronašao novog BiH partnera, a to je mljekara Natura Vita. Spreman je i za ulazak Hrvatske u EU jer mu je poslovnu suradnju već predložilo nekoliko partnera iz toga velikog tržišta.

Ipak mislim da će Hrvatska izlaskom iz CEFTA izgubiti mnogo veće i bolje tržište nego što će ga dobiti ulaskom u EU – smatra Grbić.