VELEPRODAJA U MALO

Da bi izbjegli plaćanje visokih prekršajnih kazni, trgovci se trebaju pobrinuti za uvjete koje moraju ispuniti ako u prostoru primarno namijenjenom za jedan oblik trgovine obavljaju drugi oblik trgovine. Pribavljanje dokaza o ispunjavanju minimalnih tehničkih uvjeta nije jednostavno.

U praksi su česte situacije da kupac u maloprodajnoj prodavaonici zatraži račun R-1 odnosno R-2 za kupljenu robu kako bi za obavljenu nabavu ostvario pravo na pretporez. Za trgovca je to znak da kupac ne kupuje dobra za krajnju osobnu potrošnju, nego za poduzetničke namjene. Ima i obrnutih slučajeva, kad građanin ima interesa u veleprodajnom skladištu ili veleprodajnoj prodavaonici kupiti robu za uporabu u kućanstvu ili za osobnu uporabu. U takvim se slučajevima trgovcu nameće pitanje zakonitosti obavljanja veleprodaje u maloprodajnom objektu, odnosno obavljanja maloprodaje u objektu namijenjenom za veleprodaju.

Trgovac mora ispunjavati najmanje dva uvjeta: mora biti registriran za oblik trgovine koju obavlja i pribaviti dokaz da prostor, oprema i sredstva rada udovoljavaju propisanim minimalnim tehničkim uvjetima, odnosno mora ispunjavati opće zdravstvene i sanitarne uvjete za taj oblik trgovine. Prema definiciji iz Zakona o trgovini, trgovinom na veliko smatra se kupnja robe radi njezine daljnje prodaje drugim osobama koje obavljaju registriranu djelatnost i prodaja profesionalnim korisnicima. Prodaja na veliko jest prodaja drugim poduzetnicima, odnosno poslovnim subjektima. Trgovina na malo prodaja je robe potrošačima za osobnu uporabu i uporabu u kućanstvu. Trgovinom na malo smatra se i prodaja profesionalnim korisnicima ako za tu prodaju ne treba ispuniti dodatne minimalne tehničke i druge uvjete.

Trgovci koji imaju interesa u istom prodajnom prostoru obavljati trgovinu na malo i trgovinu na veliko moraju biti registrirani za oba oblika trgovine i za oba pribaviti dozvolu mjerodavnih upravnih tijela o ispunjavanju minimalnih tehničkih i sanitarnih uvjeta. Pribavljanje dokaza o tome nije jednostavno jer propisi određuju mnogo uvjeta kojima moraju udovoljavati prostor, oprema i sredstva rada, od površine, visine, osvjetljenja do sanitarno-tehničkih obilježja poslovnog prostora.

Iznimka je trgovac na malo koji može prodavati robu profesionalnim korisnicima bez pribavljanja dokaza o udovoljavanju veleprodajnim uvjetima. Izričita odredba Zakona o trgovini omogućava trgovcu na malo da u veleprodaji prodaje artikle za koje se ne traže dodatni minimalni tehnički uvjeti za prostor i opremu.

U maloprodaji i u veleprodaji zaračunava se jednaka stopa PDV-a na obavljene isporuke, a u oba oblika trgovine PDV se zaračunava na naknadu, tj. na prodajnu cijenu. Porezne stope ne ovise o načinu prodaje. Ugostitelj koji u prodavaonici kupuje namirnice za pružanje usluga u restoranu i građanin koji u istoj prodavaonici kupuje takve namirnice za potrošnju u kućanstvu na kupljene artikle plaćaju jednaku stopu PDV-a. No kupac ugostitelj zatražit će račun takva sadržaja koji mu omogućava odbitak pretporeza.

Za račune koji se izdaju građanima za kupnju namijenjenu krajnjoj osobnoj potrošnji propisi o PDV-u rabe naziv ‘gotovinski račun’. Riječ je o računu koji se ispostavlja s manje podataka i na kojem se ne navodi ni ime ni porezni broj kupca. Dakako, iskazivanje većeg broja podataka ne znači povredu propisa. Dopušteno je da trgovac koji većinu prometa obavlja kao trgovinu na veliko, a registriran je i ispunjava minimalne tehničke uvjete i za trgovinu na malo, u istom prostoru prodaje robu namijenjenu za osobnu potrošnju i građaninu izdaje tzv. veliki račun sadržaja jednakog onom na računu koji izdaje za poduzetničke namjene.

Evidentiranje veleprodajnih i maloprodajnih računa u poreznim evidencijama nije jednako. U knjizi izlaznih računa svaki se veleprodajni račun zasebno upisuje, a maloprodajni računi mogu se evidentirati zbrojeno za promet obavljen u istom danu, čak i zbrojeno za određeno razdoblje ako se podaci o dnevnom utršku iskazuju u drugoj evidenciji koja se svakodnevno ažurira.

Dakako, trgovci koji prodaju na malo moraju se brinuti i za obveze propisane Zakonom o zaštiti potrošača, od isticanja utvrđene maloprodajne cijene i cijene za jedinicu proizvoda preko uručivanja isprava koje prate proizvod do vidljivog isticanja obavijesti o načinu podnošenja pisanih prigovora kupaca.

Razlikovanje trgovine na veliko i trgovine na malo nije određeno količinom robe koju kupac kupuje, nego namjenom za koju se kupljeni artikli rabe. I trgovac na malo i trgovac na veliko moraju biti registrirani za oblik trgovine koji obavljaju, a prodajno mjesto u kojem se obavlja djelatnost mora ispunjavati tehničke, sanitarne i druge uvjete propisane posebnim propisima.