PET LAKIH OBEĆANJA

Pelješki most ostao je bez sredstava Europske investicijske banke, ali ne i bez Vladine potpore. Za tu HDZ-ovu predizbornu igračku Vlada je u ove dvije godine predvidjela potrošiti 231 milijun kuna. A pitanje je hoće li Hrvatska prije biti ‘teritorijalno ujedinjena’ gradnjom tog mosta ili će BiH prije toga ući u Schengenski prostor EU.

Početak radova na Pelješkom mostu svećano je u listopadu 2007. obilježio tadašnji premijer Sanader. Mediji su odmah podsjetili kako je to drugi put da Sanader otvara radove na mostu te da je isto učinio i u studenome 2005. Prema ponudi koju je dao konzorcij izvođača radova na Pelješkom mostu Konstruktor-Viadukt-Hidroelektra, građevina je trebala stajati 1,95 milijardi kuna. Dvije godine poslije, projektant najdužeg mosta u Hrvatskoj i drugoga najdužega u Europi Jure Radić dao je naslutiti kako će cijena mosta biti veća, ne precizirajući koliko. U lipnju 2010. objavljeno je kako će most biti prepolovljen te da će se umjesto planirana četiri kolnička traka graditi samo dva, što će znatno pojeftiniti gradnju prilaznih cesta. Danas se najčešće spominje iznos od 2,4 milijarde kuna, dok je struka uvjerena da bi cijena gradnje 2,4 kilometra dugog mosta mogla dosegnuti i pet milijardi. Kao završetak radova počela se najavljivati 2015. godina. Nakon što je u travnju javno priopćeno kako je Europska investicijska banka odbila financirati most ‘jer se ne uklapa u dugoročnu viziju EU, s obzirom na to da će zemlje regije jednoga dana postati članice pa takvi projekti nemaju smisla’, Vlada se dala u potragu za investitorom. Naime, za jedan od svojih 30 kapitalnih projekata, Vlada je u ovoj i idućoj godini izdvojila tek 231 milijun kuna. No nakon što je početkom mjeseca u Opuženu izjavila da ‘Pelješki most unatoč svemu ide dalje’, Kosor je prošli petak u Metkoviću bila još konkretnija i najavila nastavak gradnje u rujnu, istaknuvši kako je Vlada napokon uspjela ‘zatvoriti financijsku konstrukciju’. Naime, most će se financirati novcem koji Hrvatske ceste prikupi od naknade za ceste. Uspet je i rok završetka, prolongirala s 2015. na 2017. Inače, stanje na gradilištu s obiju strana kanala u Komarnoj i Brijesti nije se mijenjalo posljednjih godinu dana. Hladni pogon održavali su radnici Hidroelektrne. Međutim, nakon premijerkinih opetovanih najava o nastavku gradnje, kamioni prepuni šljunka počeli su se prigodno voziti.

Autocesta Zagreb-Sisak posebna je priča. Sanader je otvorio radove u travnju 2006. te obećao da će dionica od čvora Velika Gorica jug do Jakuševca, duga desetak kilometara, biti gotova do 2007. Dakako, tek nešto prije prošlih parlamentarnih izbora. Također, cijela autocesta trebala je biti gotova do 2010. No radovi na spomenutoj dionici autoceste ni danas nisu blizu kraja, a rok dovršetka cijele autoceste pomaknut je na 2012./2013. Sanader je autocestu Zagreb-Sisak posjetio još neposredno prije lokalnih izbora 2009., kad je otvorio dionicu Velika Gorica-Buševec, dugu devet kilometara. Od početnih 4,4 milijardi kuna za 50-ak kilometara autoceste i 11 kilometara spojnih cesta cijena gradnje narasla je na 5,1 milijardu kuna. S obzirom na to da prosječna cijena kilometra autoceste u Hrvatskoj iznosi 7,9 milijuna kuna, mediji su propitivali zašto je autocesta Zagreb-Sisak tako skupa. Iz Hrvatskih autocesta su objasnili kako je cijena 11,3 milijuna eura po kilometru jer je riječ o zahtjevnoj tražitosti odštetu od 24,3 milijuna kuna zbog nemogućnosti izvođenja radova. Naime, upozorili su da im dokumentaciju za još 19 nadvožnjaka, četiri mosta, tri podvožnjaka i pet propusta HAC nije dostavio. U HAC-u su uzvratili kako Strabag pak nije dostavio pravovaljan vremenski plan i novac za ugovoreni posao te bankovna jamstva. U travnju su potpisali sporazum o rješavanju spora. Na naš upit u HAC-u su odgovorili da ove godine u gradnju planiraju uložiti 270 milijuna kuna. ‘Na dijelu dionice Gradec-Križevci trenutačno se izvode pripremni radovi i prvi sloj nasipnog materijala te radovi na izmještanju postojećih instalacija, a na dionici Vrbovec-Bjelovar, u dijelu trase gdje su riješeni imovinsko-pravni odnosi, izvođači radova uvedeni su u posao na gradnji trase i gradnji objekata…’ Na upit kad se planira završiti radova iz HAC-a su priopćili da će: ‘završetak radova biti predviđen novim četverogodišnjim Programom građenja javnih cesta’.

U srpnju 2007. bivši premijer položio je kamen temeljac i za gradnju Centra za transplantaciju Kliničke bolnice ‘Merkur’. Tada je rečeno da je riječ o projektu vrijednom 100 milijuna kuna, koji bi trebao biti gotov u ljetu 2009. No, pri obilasku gradilišta u listopadu 2009. ministar zdravstva Darko Milinović izjavio je da će ukupna investicija porasti na 150 milijuna kuna, jer će se uz 75 milijuna kuna, koliko je planirano za građevinske radove, još 80 milijuna kuna uložiti u nabavu vrhunske medicinske opreme. Tada je najavljeno da će u lipnju 2010. proraditi i Centar za transplantaciju. U ožujku ove godine ministar Milinović je pri obilasku novootvorenom rodilišta u istoj bolnici izjavio da će se u uređenje Centra za transplantaciju sveukupno uložiti 300 milijuna kuna. Međutim, nije promaknula čak tripot povećana cijena investicije te je ministar pojasnio kako je pod iznosom od 300 milijuna kuna mislio na sveukupna ulaganja iz proračuna u bolnicu, troškove i opremu.

U listopadu 2007., u nazočnosti tada potpredsjednika Sabora Darka Milinovića i bivšeg ministra gospodarstva Branka Vukelića, svečano su otvoreni radovi na gradnji magistralnog plinovoda Bosiljevo–Split čime je počela plinofikacija Like i Dalmacije. Plan Vlade je, naglasio je tom prilikom Vukelić, do 2009. dovesti plin do Splita, a do 2011. do Dubrovnika. Bivši predsjednik Uprave Plinarca Jerko Jelić Balta najavio je pak da će plinofikacija cijele Hrvatske biti gotova do 2011. No, vratimo se mi Dalmaciji. Prvi potrošači na području Splitsko-dalmatinske županije na distribucijsku plinsku mrežu trebali bi biti priključeni u jesen 2012. na području Dugopolja, a u Splitu u ljetu 2013. godine, najavila je u ožujku Evelyn Panis, direktorica koncesionara, EVN Croatia plina. Do pomicanja rokova došlo je, objasnila je, zbog kašnjenja radova koje obavljaju Plinacro. Ukupna investicija u sve tri dalmatinske županije dosegnut će 800 milijuna kuna. Premijerka Kosor svečano je pak u srpnju ove godine pustila u rad treći dio plinovodnog sustava koji obuhvaća potez između Gospića i Benkovca, čime je, nakon dugogodišnjeg čekanja i pomicanja rokova, u Dalmaciju napokon stigao plin. Prvi su na redu Zadar, Benkovac i Obrovac. No žitelji Dubrovačko-neretvanske županije o plinu još mogu samo sanjati. Naime, u travnju su predstavnici županije s tvrtkom Plin Inženjering tek razgovarali o izradi idejnog projekta koji prethodi izdavanju lokacijske dozvole za gradnju plinovoda. Za početak radova nužno je u prostorne planove gradova i općina uvrstiti mrežu plinovoda i stanica za distribuciju plina.

Ne treba sumnjati da će premijerka nastaviti veliku turneju rezanja vrpci i zakopavanja temeljnog kamena. A u nedostatku originalnih ideja, najsigurnije je izvući iz naftalina projekte koje nije ostvario njezin prethodnik i HDZ-ova Vlada. U kojoj je ona bila potpredsjednica.