Daniel i Neven Kvesić bave se proizvodnjom dekorativnog stakla. Čak ni dizajneri ne znaju što se sve može napraviti s fuzioniranim, satiniranim, lakiranim i reljefnim staklom, zato za klijente organiziraju stručnu edukaciju.
U mjetnost i biznis rijetko se uspješni spoj. Nije to tako samo u Hrvatskoj već i u cijelom svijetu, zbog čega je na engleskome govornom području i izmišljena sintagma ‘starving artist’ odnosno, mi bismo rekli, umjetnik u gladovanju – a s obzirom na činjenicu da ta vrsta ljudi obično svoju umjetnost teško pretvara u novac. Da se to ipak može, i to vrlo uspješno, potvrđuje jedan hrvatski primjer.
Tvrtka Bokart već svojim imenom daje naslutiti kako joj je poslovanje u nekoj vezi s umjetnošću, dok se istodobno naziv referira i na Bokar, jednu od ljepših kula u dubrovačkome Starom gradu, odakle su njeni osnivači podrijetlom.
Dubrovačka tradicija staklarstva, koju je počeo djed Daniela i Nevena Kvesića, danas se nastavlja u Zagrebu, i to na vrlo moderan i, što je u poslovnom smislu još važnije, profitabilni način. Tvrtka Bokart bavi se proizvodnjom stakla – dekorativnog ali i umjetničkog. Proizvodi su to koji krše mnoge ekskluzivne domove, crkve, Radisson blue hotel… Bokartovi umjetnički tanjuri čak su si probili put i na Pantovčak – jedan su od darova koje strani državnici dobiju pri posjetu Uredu predsjednika.
Dizajneri s proizvodima od fuzioniranog, satiniranog, lakiranog i reljefnog stakla koje Bokart proizvodi mogu gotovo sve. Ne rade se samo prozori, pregrade ili staklena vrata, što prosječnom čovjeku prvo padne napamet. Staklo se koristi i za stolove, šankove, kuhinjske obloge, podove, nakit, umjesto keramičkih pločica… U svome izložbenom prostoru Bokart ima stotine uzoraka, a zapravo rade što god dizajneru, arhitektu ili umjetniku padne napamet, istodobno ostavljajući prostor da i netko s posve malom narudžbom, tko poželi komad art-stakla u svom prostoru, dođe i naruči nešto za sebe.
Sve je počelo još 2003. godine, kad su braća Kvesić (Daniel je inače po struci ekonomist, a Neven genetičar) počela s istraživanjem mogućnosti koje nudi staklo, na očev nagovor. Razvijali su se polako, bez žurbe, i tek nakon brojnih edukacija i seminara počeli su proizvoditi. Tako su se na tržištu zapravo pojavili tek 2007. godine, i to sa staklenim svjetiljkama, kao što se voli reći, ‘iz garaže’.
- Tada nas je bilo samo troje, naš otac, brat i ja. Danas nas je 11, ali u budućnosti i ne planiramo da nas bude više od 15, jer to ne bi imalo smisla. Mi, naime, ne želimo biti masovni proizvođači, već art-studio. Bokart će biti mala kompanija iz Hrvatske koja će svoje znanje i proizvode promovirati i distribuirati diljem Europe. Želimo se specijalizirati za izradu umjetničkog stakla u arhitekturi, biti univerzalni po proizvodima i pri-
Da se stvari uistinu odvijaju na zamišljeni način pokazuju i financijski rezultati. U prošloj godini tvrtka je imala prihod od 1,5 milijuna kuna, a u ovoj je taj rezultat već sada nadmašen i porastao je na 1,8 milijuna. Tvrtka se nikad nije zaduživala i stalno je u plusu – tu bi činjenica svaki poduzetnik rado naveo za svoju kompaniju.
Mali ali ambiciozni Bokartov tim širi se i u Europu, pa tako i u Francuskoj, u Strasbourgu, postoji Bokart SAS gdje rade s partnerom. Količinski izvoze više od 30 posto proizvoda. Daniel je stoga stalno na putu, otvara nova tržišta, dok brat Neven većinu vremena proizvodi ispred peći za staklo, te testirajući nove proizvode.
