Home / Biznis i politika / Spajanje nespojivog

Spajanje nespojivog

Istarski župan nema ambicija preko svojih triju regionalnih zastupnika upravljati Hrvatskom, već ih samo iskoristiti da bi učvrstio svoje upravljanje Istrom.

Prvo je pravilo Jakovčićeva koncepta – Istra iznad svega. To je ono što donosi glasove regionalnoj stranci. Zato je, kad su interesi Istre u pitanju, u posljednjih dvadeset godina bio u vrlo dobrim odnosima sa svim dosadašnjim premijerima. Na nacionalnoj razini u vlasti je bio samo godinu dana, ali nikada nije bio istinska politička oporba. Ugovor Kosor-Jakovčić samo je dosljedna provedba tog načela i Jakovčiću dragocjena pomoć na idućim parlamentarnim izborima. Bez tog ugovora imao je ozbiljan problem: nakon završetka radova na Istarskom ipsilonu oko 1500 građevinskih radnika ostalo bi bez posla, baš u vrijeme izborne kampanje. S potpisanim ugovorom ima rješenje: osigurat će nova radna mjesta ne samo za tih 1500 nego i za 300-tinjak novozaposlenih građevina, osigurat će nove poslove za lokalne građevinske poduzetnike, imat će otvoren novi projekt od strateške razvojne važnosti za županiju. Kada se to pribroji dosadašnjem političko-upravljačkom kapitalu IDS-a u Istri, pobjeda je gotovo osigurana. Čini se tako jednostavno, kao svi osmišljeni projekti. Ali to se gradilo 20 godina, spajanjem naoko nespojivog, po istarskoj mjeri.

Tako je IDS u Istri klasična narodnjačka stranka i uspoređe s HDZ-om nisu bez osnove. Na nacionalnoj je pak razini perciiran kao izrazito lijeva stranka. Zašto? Zbog Damira Kajina, koji lijevom revolucionarnom retorikom uspijeva zasjeniti i SDP-ova Marina Jurjevića i HNS-ova Gorana Beusa. Ali Damir Kajin je samo čuvar ljevičarskog dijela istarske tradicije i retorička brana jačem ulasku nacionalnih lijevih stranaka SDP-a i HNS-a u Istru. Jer oni su mu na lokalnoj razini jedina politička prijetnja, narodnjačko-desni politički prostor čvrsto drži IDS. Dok su nacionalne kamere uperene u Kajina koji u trenucima inspiracije ponovno poziva u šume, malo tko primjećuje da kraj njega u Saboru sjedi IDS-ov zastupnik i mladi pulski gradonačelnik Boris Miletić, koji je po svome obrazovanju i političkom formatiranju prototip političara novog doba, još manje ih primjećuje da je Jakovčić u Istri ‘proizveo’ cijelu upravljačku strukturu sastavljenu od političara mlađe generacije, koje odlikuju ciljano obrazovanje, kompetencija i ambicija. Dakle, učinio je na lokalnoj razini ono što su velike nacionalne stranke HDZ i SDP propustile učiniti na nacionalnoj. Zato on izbore čeka mirno, za razliku od Jadranske Kosor i Zorana Milanovića.

No on i poslijeizborno razdoblje čeka mirno za razliku od nekih novih lidera regionalnih stranaka, jer zna da IDS nije projekt za jedne izbore i zna što je njegova politička supstancija. Za razliku, primjerice, od Šišljagić-Glavaševa HDSSB-a koji može osvojiti dosta glasova, ali što je njihova politička supstancija kad se iscrpi kritika HDZ-a ili kada HDZ ode u opoziciju? Nema je. Jakovčić nema ambicija preko svojih triju regionalnih zastupnika upravljati Hrvatskom, već ih samo iskoristiti da bi učvrstio svoje upravljanje Istrom i zbog toga nema Čačićevu predizbornu nervozu. Niti ga pogađa Milanovićeva ljutnja zbog navodne političke nevjere. Uostalom, on donosi glasove kukuriku koaliciji, a ne ona njemu. IDS se ne može kopirati. Ali na njegovu modelu i regionalni i nacionalni stranački vođe mogu učiti: kako napraviti uspješan i dugovječan politički projekt na vlastitoj viziji i tuđim slabostima. Njihovim slabostima.