ZG HOLDING Pogrešno vrijeme za rješavanje dugova prodajom nekretnina

Holding diže kredit za plaćanje duga za obveznice. Holding diže kredit kako bi isplatio plaće. Holding raspisao natječaj za dva kratkoročna kredita. Bez imalo novinarskog pretjerivanja, u posljednje dvije godine tako su najčešće glasili naslovi tekstova koji se odnose na najveće komunalno poduzeće u državi, Zagrebački holding. Holdingovo poslovanje svelo se tako uglavnom na nove kredite kojima se zatvaraju stare obveze ili kolokvijalno rečeno na prelijevanje iz šupljeg u prazno.

Nimalo konstruktivniji nisu bili ni odnosi između Grada Zagreba, točnije gradonačelnika Milana Bandića, i prvog čovjeka Holdinga Iva Čovića. Tko je kriv za trenutačnu situaciju, koliko Grad Zagreb duguje Holdingu, tko dela, a tko ne, i slične međusobne optužbe provlačile su se po medijsima, a s druge strane rijetko su se mogle čuti ideje i potencijalna rješenja problema Holdingove nelikvidnosti. O realizaciji da i ne govorimo.

Što Holding može učiniti kako se ne bi morao neprestano zaduživati? I koju imovinu može prodati kako bi popravio krvnu sliku i smanjio zaduženje koje sada premašuje sedam milijardi kuna?

Dva milijuna četvornih metara atraktivnog zemljišta na kojem je donedavno bila tvornica Gredelj te zemljište Zagrebačke spominjali su se često kao najizgledniji za prodaju, jer bi samo te dvije parcele Holdingu mogle donijeti više od milijardu kuna prihoda. No u Upravi Holdinga, čini se, nisu skloni takvoj opciji. Neslužbeno se može čuti da se Čović boji da bi prodajom Gredelja, s obzirom na lošu situaciju na tržištu nekretnina, dobio manje nego što je Holding platio tu nekretninu, odnosno da danas ne može postići cijenu za Zagrebačku koju je svojedobno nudio IGH prije nego što je odustao od te kupnje. Stoga su u Holdingu odlučili pričekati bolja vremena i pronaći neke druge nekretnine raspoložive za prodaju.

Trenutačno se navodno radi popis nekretnina koje bi se mogle unovčiti te se pregledavaju njihovi imovinskopravni statusi, a sudeći prema imovini kojom raspolažu gradske tvrtke taj bi popis mogao biti podugačak. Atraktivno zemljište Čistoće na Radničkoj cesti, nekretnine Vodoopskrbe i odvodnje u središtu grada, u Patačićkoj ulici, Velesajam, nekretnine Zrinjevca, Zagrebačkih cesta, Hipodrom, samo su neke od vrijednih gradskih nekretnina. Što bi od toga moglo ići u prodaju, iz Zagrebačkog holdinga nisu nam odgovorili, pa se samo može naglašiti od čega će Holding namaknuti 217 milijuna kuna prihoda od prodaje dugotrajne imovine. Naime, u planu prihoda za ovu godinu navedeno je da se namjerava ‘reaktivirati imovinu putem tržišne valorizacije i tako osloboditi zamrznuta kreditna sredstva u nekretninama za učinkovitiju uporabu’, no nije specificirano koju.

Prihod Zagrebačkog holdinga prošle je godine pao s 4,5 na 3,8 milijardi kuna, pri čemu je na ukupnu sliku najviše utjecao pad prihoda od prodaje. Gledano po segmentima najviše su pali prihodi od upravljanja i održavanja javnih cesta te gradnje i prodaje stanova, što je bilo i očekivano s obzirom na recesiju. Kriza je donijela i smanjenje prihoda od gospodarstva od 107 milijuna kuna te još malo veće smanjenje prihoda od građana koje je iznosilo 179 milijuna kuna. Mnogo je lošija od slike prihoda profitabilnost jer je Zagrebački holding u 2010. zabilježio gubitak od 500,5 milijuna kuna, a godinu prije imao je 937 tisuća kuna dobiti. Lani je smanjen i ukupni kapital društva za 500 milijuna kuna, na 6,2 milijarde kuna. Dugoročne obveze prema revizorskom izvješću smanjile su se s 12,1 na 11,6 (u što je uključeno i odgođeno priznavanje prihoda od 4,8 milijardi kuna), no zato su se kratkoročne obveze povećale s 2,2 na 2,7 milijardi kuna. Pritom su obveze po kratkoročnim kreditima narasle s 540 na 995 milijuna kuna. Ukupne obveze Holdinga na kraju 2010. čine 14,3 milijarde kuna, što je previše u odnosu na ukupnu imovinu od 20,6 milijardi kuna.

Holding treba napraviti restrukturiranje i reorganizaciju te otvoriti mogućnost da se neki dijelovi daju u koncesiju ili da dobiju neki sa svim novi oblik upravljanja – kaže član Nadzornog odbora Holdinga Dragan Kovačević i dodaje da se u Holdingu radi na restrukturiranju, no da bi trebalo mnogo brže. Prema njegovim riječima, Zagrebački velesajam, koji neprestano proizvodi gubitke, mogao bi se dati u koncesiju na 30 godina uz sitnu naknadu, od 100 tisuća kuna. Tako bi koncesionar na sebe preuzeo zaposlenike Velesajma, a samim time Holding bi se riješio gubitaka koje stvara ta gradska tvrtka.

Još jedan član Nadzornog odbora s kojim smo razgovarali slaže se s ocjenama Deloittea. Holding se mora očistiti od poslova koji mu smetaju, odnosno riješiti se djelatnosti kao što su hoteli, organizacija kulture i sličnih nekomunalnih djelatnosti – objasnio je naš sugovornik.

Kada je riječ o Holdingu, gotovo svi stručnjaci imaju slična viđenja i prijedloge kako tu tvrtku ponovno staviti na noge, a to uključuje smanjivanje operativnih troškova, prodaju imovine koja ne pridonosi novčanom toku te restrukturiranje financijskih obveza.

U većini kompanija moguće je smanjiti operativne troškove za 10 posto da se ne naruši kvaliteta usluge. Realno je očekivati da će u uslužnoj tvrtki plaće sudjelovati s visokim postotkom u tim operativnim troškovima. Treba vidjeti kako i koliko se ti troškovi osoblja mogu smanjiti, a zatim i troškovi koji su povezani sa zaposlenicima, a koji nisu plaće i doprinosi – objasnio je financijski analitičar Andrej Grubišić prve korake pri restrukturiranju kompanije. Drugi je korak, objašnjava Grubišić, analiza imovine – treba utvrditi koliki je postotak imovine operativan i koliko pridonosi novčanom toku kompanije.

Kada se to utvrdi, imovinu je moguće učiniti profitabilnom, a ako to nije moguće, treba je prodati prema modelu ‘sale&lease back’ ili na klasičan način – kaže Grubišić.

Treći korak, restrukturiranje dugova, za Holding ne bi trebao biti problem, no da bi u tome uspjela – zagrebačka megakompanija trebala bi uvjeriti kreditore da će u budućnosti generirati novčani tok iz kojeg će se oni moći naplatiti. Nakon provedenih mjera prvi rezultati restrukturiranja u kompaniji bili bi vidljivi za tri do šest mjeseci, a puni efekti za godinu do dvije dana.

No kako bi se provelo restrukturiranje Zagrebačkog holdinga, potrebna je njegova depolitizacija, a kako stvari stojte, to je nemoguća misija. Upravo kako bi se izbjegla politička imenovanja podobnih, a ne sposobnih, navodno su u Holdingu umjesto člana Uprave za financije, koji trenutačno ne postoji, odlučili pronaći direktora Sektora ekonomskih poslova kako bi dobili stručnu osobu za to mjesto. Stoga je nedavno raspisan natječaj za taj položaj koji podrazumijeva rukovođenje službom za rizike, financije, računovodstvo i kontroling.

No jedan čovjek teško da može promijeniti financijsku sliku Holdinga. Dok god se za trenutačno stanje krivnja bude svaljivala na one ‘bivše’ i stalno naručivale nove studije restrukturiranja, minus na kraju godine za Holding je neizbježan. Ne promijeni li se taj sustav razmišljanja, i ova bi godina mogla biti završena s nekoliko stotina milijuna gubitka. Usporedbi radi, Deloitte je predviđao da bi do kraja godine dobit Zagrebačkog holdinga mogla biti veća od milijardu kuna.