Prema Zakonu o sprečavanju praćenja novca revizori i knjigovođe prije sklapanja ugovora s novim klijentima moraju utvrditi stvarnog vlasnika svakoga trgovačkog društva ‘do zadnje fizičke osobe’. Postupci utvrđivanja stvarnih vlasnika mogu postati vrlo komplikiranim ako je riječ o stranim tvrtkama.
Revizori i knjigovođe moraju tražiti od stranaca da dostave izvadak iz tamošnjega sudskog registra. Pokaže li se, međutim, da je osnivač stranoga trgovačkog društva pravna osoba, a ne fizička, revizor i knjigovođa moraju zatražiti izvadak iz stranoga sudskog registra i za osnivača stranoga trgovačkog društva. A ako se dogodi da je osnivač tvrtka izlistana na burzi, to zahtijeva da se opet zatraži izvadak, i tako koliko god treba.
Komu taj posao pribavljanja izvada iz stranih sudskih registara ‘do zadnje fizičke osobe’ revizorske tvrtke i knjigovodstveni servisi trebaju naplatiti, klijentima koje ‘špijaju’ ili Ministarstvu financija čiji doušnici moraju biti? Zasad nikomu, jer klijenti to odbijaju platiti, a Ministarstvo financija smatra da se to mora raditi besplatno.
U međuvremenu Ana Stipetić po nalogu Ivica Marosa iz Ureda za sprečavanje pranja novca u Zagrebu kontrolira jesu li revizor i knjigovođa ugovor s klijentom zaključili prije nego što su pribavljeni svi izvaci iz registara u inozemstvu. Posao knjigovođe jest vođenje knjigovodstva, a ne utvrđivanje vlasništva u trgovačkim društvima.
