Restrukturiranja su dosad provedena u čak tri kruga, ali čini se izglednim još jedno. Naime, iz vrlo pouzdanih izvora doznajemo da kompanija vodi pregovore o suradnji s kompanijom za menadžment i konzulting, a ulazak konzultanata sigurno znači još promjena, vrlo vjerojatno i u broju zaposlenih.
a Adriatica.net najbolje je to što više nemaju problema koji bi ih doveli u medije. Iako to ni u kojem slučaju ne znači da je sada ondje sjajno, ipak je stanje mnogo bolje nego prije. U isto vrijeme, to ne znači da ne treba očekivati daljnje probleme, jer daleko su oni od dobrih rezultata, što je jasno čim se pogledaju financijski pokazatelji – opisuje situaciju u najvećem turoperatoru dobar poznavatelj turističkog sektora.
Možda je tako doista najlakše opisati situaciju u kakvoj je danas Adriatica.net – nije loše kao što je bilo, ali nisu još, kako bi to Amerikanci rekli, ‘out of the wood’, odnosno na sigurnome. Nakon dokapitalizacije potkraj 2009., kad je u kompaniju ušlo osam vlasnika iz privatnog sektora te jedna državna kompanija, stanje se svakako popravilo, ali pred Adriatica.netom su još mnogi izazovi.
Osnovni izazov konačni je ulazak u drugi krug dokapitalizacije jer tvrtki treba još novca. Još u lipnju 2010. predsjednik Uprave Boris Teški vrlo je jasno govorio da je ‘drugi krug dokapitalizacije ključan korak u osiguravanju poslovanja Adriatic.net’. Pola godine poslije, u siječnju 2011., ponovno se govorilo o tome, ali taj put bilo je najavljen i kako će za mjesec do dva detalji biti poznati, što se nije dogodilo.
Slično je i danas, iako se neslužbeno može čuti da je u kompaniji sve spremno za drugi krug dokapitalizacije, no još se ne zna hoće li on biti za mjesec, dva ili pak pola godine. Naravno, na tu odluku jako utječe situacija na tržištu kapitala, ali ako je novac potreban, a svako jest, onda je bitno da se dokapitalizacija provede i da se novac skupi.
Naravno, to za sobom povlači i pitanje tko bi u taj krug ušao, a medijskih nagađanja tu je bilo i previše. Vjerojatno je da bi Todorčev Agrokor nastavio s ulaganjem s obzirom na to da ima najveći udio, no bi li isto učinili i drugi? Je li realno očekivati da se pojavi strani ulagač i tko bi to bio? Pitanja su to na koja neće biti odgovora do daljnje.
Iako su svi trenutačni vlasnici u kompaniju ušli jer u njoj vide svoj interes, pa je uz malo promišljanja jasno zašto je koji ulazio, drugi krug mogao bi biti kompliciraniji. Agrokor, koji kao najveći vjerojatno od ulaska ima i najviše koristi, a i raspolaže s najviše novca, s Adriatica.netom surađuje na različitim područjima. Od ulaska u opskrben lanac hotela i kruzeru kroz Velpro pa do toga da Adriatica servisira razvoj baranjskog turizma. Iako će se nekomu možda učiniti da je taj dio mnogo manje bitan, postoje argumenti koji govore suprotno. Naime, Agrokorovi ljudi dobro znaju da Todorčev od svih poslova kojima se bavi najviše voli poljoprivredu i upravo je u Baranji najviše uložio u nju, a planira graditi i hotel. Adriatica.net je ta koja vodi turiste u njegov restoran na Kopačkom ritu, u njegove podrumne Belje, a jednog dana kad sagradi planirani hotel s četiri zvjezdice vodit će ih i onamo.
Tko će vidjeti sličan potencijal u Adriatica.netu, ima dovoljno sredstava, a dosad nije ušao, teško je reći.
Osim toga problem je što poznavatelji sektora kažu kako su ulaganja u turističke agencije dosta riskantna zbog njihove niske profitabilnosti, pa je novac još teže privući agenciji nego nekoj drugoj tvrtki, pogotovo u trenutačnoj situaciji.
Naravno, Adriatica.net pritom ima veliku prednost jer se radi o kompaniji koja je vrlo bitna na domaćem turističkom tržištu, posebice zbog toga što radi na čak 20 inozemnih tržišta i bavi se najprije ‘incomingom’, odnosno dolascima. Regija i Hrvatska definitivno mogu profitirati od postojanja jakog igrača u agencijama segmentu kakav Adriatica.net želi biti.