Glavni akteri

Kada bi neki istraživač dokoličar bacio pogled na poslovne rezultate u Splitsko-dalmatinskoj županiji, za oko bi mu prvi zapeli Brodosplit s najvećim prihodima i mala tvrtka Antonio Trade s najvećom prošlogodišnjom dobiti. No to nisu najbolje tvrtke. Brodosplit kao i druga brodogradilišta u Hrvatskoj (pretežno) u državnom vlasništvu teško posluje. Točnije, to brodogradilište s najviše prihoda gubitaš je, a u Poslovnoj Hrvatskoj kažu da se provjera njegova poslovanja ozbiljno preporučuje.

Velika dobit od zemljišta. Tako kažu i naši izvori u Splitu, no ujedno napominju da Brodogradilište specijalnih objekata (BSO), koje je u sastavu Brodosplita, iako i ono posluje s gubitkom, ima lijepe šanse za proboj na tržištu. Posljedica toga jest to da je kompaniju posljednjih godina napustilo nekoliko vrhunskih projektanata i supervizora koji su otišli ‘truhom za kruhom’ pa je kadrovska struktura malo osiromašena iako, kažu sugovornici, Brodosplit i danas može raditi kvalitetne brodove. Ilustracije radi, jedna je tvrtka napravila dubinsko snimanje kojim je utvrdila da omjer administracije i proizvodnog osoblja znatno ide u korist prvih. Osim toga jačanju tvrtke ne pridonosi politički menadžment u posljednjih dvadesetak godina (sadašnji je predsjednik Uprave Srdan Kovač, a Vedran Duvnjak predsjednik je NO-a) pa nije ni čudno što je vrhunski tehno-loški menadžment otišao. Važno je reći da je mogući budući vlasnik tog brodogradilišta samo-borski DIV Tomislava Debeljaka.

Dobit Antonio tradea najveća je i iznosi gotovo 100 milijuna kuna, što je za tvrtku od 60-ak zaposlenih jako dobar rezultat. Međutim, riječ je o jednom kratkoročnom, a dobrom potezu vlasnika Paška Rajčića koji je krenuo u projekt City Centar One u Splitu uloživši u njega zemljište. Osim njega tu su i drugi investitori pa je ta tvrtka zahvaljujući tomu što je mogla ponuditi zemljište upravo dovala više u odnosu na prijašnje godine. Zanimljivo je pak da je sada velik dio tog zemljišta sporan kad su u pitanju imovinsko-pravni odnosi. Inače, njihove prijašnje dobiti bile su oko tri milijuna kuna, njihova je osnovna djelatnost proizvodnja sadnica maslina, presadnica povrća, ukrašnog bilja, trgovina svim vrstama sjemenskog i sadnog materijala te svim ostalim vezanim uz poljoprivredu. Naši sugovornici kažu da se radi o tvrtki koja je po uspješnosti na sredini tabele, ali i po prikljanjanju određenim grupacijama. Drugim riječima, u Hajdukovoj loži Rajčić bi vjerovatno sjedio u zadnjim redovima.

A o tome tko će sjediti u prvom redu lože na Poljudu, odlučuje splitski gradonačelnik Željko Kerum, vlasnik trgovačkog lanca Kerum koji bi, da nije bilo dobrog Rajčićeva poteza, bio uvjerljivo vodeći po dobiti. Prošle je godine Kerum zaradio 87,5 milijuna kuna. Nema nikakve sumnje da je riječ o najmoćnijem čovjeku u županiji koji može vući vodu na svoj mlin i čije se poslovno carstvo od petnaestak tvrtki procjenjuje na pola milijarde eura. No čini se da biznis s hotelima nije baš najbolji te mu donosi gubitke, a ni glavne tvrtke više ne posluju kao nekad. Gotovo svi izvori smatraju da Kerum neće moći izdržati dolazak velikih trgovačkih lanaca, što je već i pokazao prodajom nekih svojih trgovina i najavom da bi se polako mogao rješavati preostalih poslova.

Kerum prejak da bi propao. Izvori predlažu da se pod hitno riješi hotelskog biznisa u koji malo ulaže te zauzme što bolju poziciju u budućem prestrojavanju trgovačkih lanaca. No jedan izvor ipak tvrdi da je Kerum prejak da bi propao i da će se sigurno izvući, a nije ni toliko loš, kaže, jer on zapravo jako mnogo pomaže ljudima. Ni zaposlenike u hotelu Marjan Hilton, iako mu stvara gubitke, nije otpustio. Doduše, iz gradskog je proračuna izdvojio 350 milijuna kuna za uređenje zapadne obale gradske luke gdje je taj hotel smješten. Ukratko, Kerumu bi više trebao jedan dobar PR jer on je ipak dijete iz pasivnijih hrvatskih krajeva, Vlaj, kaže naš sugovornik koji mu nije nesklon, a uza svoje nekulturno ponašanje zadržao je i zdravu seljačku logiku bez mnogo filozofiranja. Postavio je mnogo svojih rođaka i prijatelja na važne funkcije, a osim njega najeksponiranija je njegova živopisna sestra Nevenka Bečić. No unatoč svemu tomu, reći će izvori, Kerum baš nije tip koji će gušiti gospodarstvo tako da se petlja u svaki natječaj. Nije klasični ‘mister 10 posto’, no to ne znači da neće namjestiti posao nekomu ako se pokaže nekakav interes. U svakom slučaju dobro ga je imati ‘za prijatelja’ jer njegov utjecaj ne bi nestao ni kada bi sada bio smijenjen s pozicije gradonačelnika.

Jedan od Kerumovih konkurenta je Tomislav Mamić s lancem Tommy. Ima supermarkete u Dalmaciji, a poput Keruma krenuo je od nule. Mamić nije eksponiran, stidljivo se pojavljuje u javnosti, za njim se ne vuku afere, a kao i Kerum član je Narodnoga trgovačkog lanca te polako raste. No dolaze veliki lanci i prije ili poslije morat će se i on utopiti, baš kao i Studenac u vlasništvu Josipa Milavića iz Omiša koji je po dobiti s 50 milijuna kuna odmah iza Keruma. Izvori kažu da je investirao i u turizam u Ruskamenu pokraj Omiša. Treba reći da, bez obzira na konkurenciju, odnosi Keruma, Mamića i Milavića zapravo nisu uopće loši.

Brodogradilište Brodotrogir, na čelu s Mateom Tramontanom, kao i Brodosplit osjeća sve teškoće poslovanja, ali se Brodotrogirovom prednošću smatra barem to što je u središtu Trogira u kojem ima marinu. Po prihodima je u samom vrhu, ali je još veći gubitak od Brodosplita. Naumio ga je kupiti poduzetnik Danko Končar pa će svakako zanimljivo biti pratići kako će ta brodogradilišta poslovati u privatnom vlasništvu. U privatnom je vlasništvu pak Brodomerkur koji je kupila grupa Mepas sa sjedištem u bosanskohercegovačkom mjestu Širokom Brijegu. Na čelu Brodotrogira je Ivica Kožul koji za svoje poslovanje odgovara vlasniku Mepasa Mirku Grbešiću, koji je pak imao posljednju akviziciju s osječkim Kanditom.

Kao vrlo obećavajuće tvrtke slove i dvije koje bi mogle biti konkurenti Brodomerkuru. Prva je Grada koja se bavi građevinskim materijalima, privatizirana je i vode je dva brata, Matko i Josip Mijić. Upućeni kažu da su to mlade snage splitskog poduzetništva, služe kao primjer, korektni su u poslu, urbani i školovani momci, sportaši koji uz to imaju i nekretninu na Hvaru, ali se ne zna što s njom planiraju. Proširili su se u Opuzen, Šibenik, Zadar, Rijeka i Dubrovnik, a sad prodaju i sve za kuću. Vrlo uspješna tvrtka, mnogo bolja od Brodomerkura, šire se polako i oprezno.

Slična je i tvrtka Tromont koja se bavi elektro, termo i hidro izolacijama, a vode je Ivan Đžaja i Ljubomir Artuković. Primjer su dobrog poduzetništva u kojem rade mladi inženjeri. Ostajemo u dobrom društvu u kojem je i Mucić&Co iz Dubrovnika u vlasništvu Stanislava Mucića. Po prihodima i dobiti jedna je od najboljih kompanija županije. Bave se građevinom, unatoč krizi njihovi prihodi i dobit rastu i na tu tvrtku svakako treba obratiti pozornost. Rade u cijeloj Hrvatskoj i BiH, a u Dubrovniku imaju hotel Katarina. I AD Plastik, nekad dio Jugoplastike, na čelu s Josipom Bobanom pripada tom društvu. Dobavljač je za svjetski poznate automobilске tvrtke, a kako se u svijetu autoindustrija oporavlja, može se očekivati i da će u toj tvrtki rasti vrijednost. U krizi su uspjeli zadržati stabilno poslovanje, osim 2008. kada ih je zatekla recesija. Žitni terminal iz Vranjica na čelu Ivica Čapo ubraja se među tvrtke s najvišim prihodima, no prošle su godine ostvarili dobit od 1,1 milijun kuna. Time su premašili solidnu 2007., a riječ je o mladoj tvrtki čija je dobit u 2008. i 2009. bila mizerna.

I na kraju ovog pregleda ne zaboravimo ni Zračnu luku Split u Kaštel Štafiliću koja se u posljednje vrijeme širi, ali naši sugovornici smatraju da ni približno nije iskoristila poziciju Splita kao najvećeg dalmatinskoga grada. Ta kritika ide na račun vodstva Luke na čelu s Lukšom Novakom. Unatoč kritici valja zabilježiti da se grade novi terminali te da je Luka prema dobiti jedna od najboljih kompanija. Ipak, ako pogledamo prihode posljednjih godina, vidjet ćemo da su kritičari bili u pravu jer je njihov rast neznatan. Kritičari se slažu da Zračna luka može i bolje.

Nemoguće je obuhvatiti sve dobre tvrtke, poput Euro Dausa, Hattricka, Osmice, Plovputa, Matovca, Safira i drugih. Zvijezde koje tamne su Brodomerkur, hotel Medena u Trogiru, hoteli Makarska, a neki u tu grupu uvrštavaju i Konstruktor-inženjering. Dalmacijavino i Kaštelanski staklenici već su gotovo otpisani. Građevinska tvrtka Lavčević, iako posluje pozitivno, u teškoćama je, no zanimljivo je, što smo zaključili i u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, da turističke tvrtke ne prihaju vrhu uspješnih. Kako je to moguće kad se toliko hvalimo turističkim rezultatima, ako ostale djelatnosti, mnoge i više nego turizam, zahvaća krizu? U hotele se ne investira, posluju s gubitkom, turistička ponuda temelji se na privatnom smještaju pa bi u ovoj županiji jednog dana mogli ustanoviti da imaju manjak čak i Bosanaca.

U sljedećem broju: Tko je tko u varaždinskom biznisu.