Papa je nepogrešiv, zar ne?

Papir može svašta podnijeti. Pa tako i najavu o ulaganju od dvije milijarde kuna u projekt Brijuni rivijera, za što nije osigurana ni lipa u državnom proračunu. No čini se da posljednjih dana i političari trpe. Župan Ivan Jakovčić sjeo je za stol s Jadrankom Kosor koju želi smijeniti s vlasti kako bi od Vlade dobio zeleno svjetlo za gradnju pulske bolnice, premijerka se dogovorila s dojučerašnjim neprijateljem kako bi pobrala bodove za projekt Brijuni, a Zoran Milanović svog je kolegu morao gledati u društvu s Jadrankom Kosor kako bi sačuvalo kukuriku koaliciju. Pardon, svi oni ego su stavili na stranu radi dobrobiti građana Hrvatske. Zar ne?

Slučajno ili ne, bivši premijer ovih je dana u zatvoru Remetinec dobio cimer s kojim, moglo bi se reći, dijeli iste interese. Sanaderov cimer Tomislav Prlić, naime, optužen je da je kao čelnik skupine od 14 osoba, kroz ‘lanac sreće’ prevario naivne građane za više od 100 milijuna kuna. I Sanader i Prlić u zatvoru su zbog gospodarskog kriminaliteta i obojici je blokirana imovina, a najveća je razlika u njihovim optužnicama to što je Prlić prevario samo 600 građana. Još nije poznato tko je cimer Vladimir Zagorcu, no ako su se u zatvoru vodili istim kriterijima kao u Sanaderovu slučaju, vjerojatno sobu dijeli s pljačkašem zlatarnica.

Rugala se sova sjenici da je oštetila Badel 1862. Bivši prvi čovjek Badela Anto Perković oglasio se, naime, zahtjevom da se na idućoj skupštini pokrene postupak pobijanja ugovora o prodaji Badelove tvrtke Kalničke vode Bio natura Atlantic grupi. Tom je prodajom, tumači on, Badel oštećen jer mu nije kao i drugim malim dioničarima isplaćeno 97 kuna po dionici nego 7,7. Zvuči logično. Pritom zaboravlja samo dvije sitnice – da je upravo on kao donedavni gospodar Badela kompaniju doveo do ruba bankrota, a da je prodaja Kalničkih voda Atlanticu bio jedan od koraka na putu spasa.

Vladimir Šelebaj otišao je i iz Validusa. Čovjek koji je zamislio biti zvijezda kriznog menadžmenta u Hrvatskoj nikako da pronađe gažu i odradi posao dulje od nekoliko mjeseci. Otkako je otišao iz Diokija 2004., malo se bavio TV produkcijom, a onda je pravodobno osjetio da se približava val okrutne recesije i da dolazi vrijeme majstora za restrukturiranje. No nikako sreće. U Pevecu se zadržao nekoliko dana, u Mediteranskoj plovidbi šest mjeseci, iako je najavio da taj posao misli obaviti do kraja, a sada se, eto, pozdravio i s ovima u Validusu. Možda s njegovim metodama nešto ne valja?

U apatično raspoloženje, kada je u pitanju rast, država je za sobom povukla i poduzetničke. Čini se kako je mnogima važnije postalo zatvoriti se u sebe i baviti se cijeđenjem već iscijeđenih limuna nego ulagati u vlastiti rast i razvoj. Niz je većih kompanija u polugodišnjim izvješćima o poslovanju za prvi pola godine iskazao nesrazmjerno visok rast dobiti u odnosu na kretanje prihoda, a nisu ni rijetki primjeri gdje je prihod padao, a dobit rastla. Nakon svih ciklusa restrukturiranja koje su kompanije napravile proteklih godina jednostavno je nevjerojatno da još imaju prostora za unutarnje uštede. Prije će biti da su se odrekle ulaganja u rast, što kratkoročno donosi koju kunu profita više, ali dugoročno to ima svoju cijenu.

• Hrvatska tijekom krize nije prodavala imovinu, što je zemljama koje su na to bile prinuđene povećalo priljev stranih ulaganja. Tako je Domagoj Milošević objasnio zašto je niz zemalja prošle godine privukao mnogo više investicija od Hrvatske, pokušavši tako opravdati loše rezultate Hrvatske na UNCTAD-ovoj listi ulaganja. Dakle, nisu problem hrvatsko radno zakonodavstvo i administracija, nego to što su druge zemlje u krizi prodavale svoje obiteljsko srebro. Budući da smo mi srebro rasprodali, naš je ključni adut u privlačenju investicija približavanje EU. I promotivna kampanja koja uskoro počinje. Kada stranac kaže ulaganje, kaže Hrvatska. Ajmo, ajmooooo…

Nerealni optimizam u Velikoj Britaniji. Jadranka Kosor nije jedina nerealno optimistična osoba u Europi jer sudeći prema Međunarodnom monetarnom fondu, od tog problema pati i Vlada Ujedinjenog Kraljevstva čijim se vedrim prognozama također ne može vjerovati. Lokalna ispostava MMF-a u redovitom je izvješću zaključila da britanska ekonomija puže i da su planovi za smanjenje deficita ozbiljno ugroženi, odnosno da će s obzirom na stanje gospodarstva koje je na rubu novog minusa vjerojatno biti potreban još jedan paketić rezanja. Osim toga, objasnio je šef ureda Ajai Chopra, službeni britanski podaci o dugoročnoj strukturnoj nezaposlenosti odudaraju od MMF-ovih procjena za dobrih 300 tisuća ljudi. Optimizam je, izgleda, postao zarazan.