Iako bi se Beograd i Priština najlakše dogovorili o podjeli Kosova, za EU i SAD to zasad nije opcija. Stvorio bi se presedan s kojim bi se moglo aplicirati i za promjenu drugih granica.
Srpsko-kosovski spor neće se riješiti ni brzo ni jednostavnom promjenom granica. Barikade su simbolični okidač za otvaranje procesa koji će potrajati godinama i vjerojatno će se rješavati u paketu s BiH.
Kosovo je ponovno postalo vijest. Balvani na graničnim prijelazima Brnjak i Jardinje, praćeni laganom pucnjavom, vjerojatni su uvod u novu rundu slaganja karata na Balkanu. Početak završnog raspleta vraća se na Kosovo, na mjestu s kojeg su 1989. godine pokrenuli rat za ostvarenje projekta velike Srbije i krvave devedesete. Deset godina poslije, vojna intervencija NATO-saveza u Srbiji otvorila je put stvaranju države Kosovo, koja se kao jedno od najneuralgičnijih sigurnosnih područja u Europi odmah našla pod nadzorom NATO-a, odnosno njegove lokalne inačice KFOR-a. Time je okončan onaj ratnički koncept velike Srbije iz 1989. godine. Ali definicija država na postjugoslavenskom prostoru do danas nije dovršena. Zapravo, samo su dvije države s tog prostora potpuno definirane i europski integrirane: Slovenija i Hrvatska. Slovenija je to učinila brzo i s lakoćom jer nije bila dio velikosrpskog projekta. U hrvatskom je slučaju to trajalo puna dva desetljeća, uz mnogo zastoja, poteškoća i političkih zapreka. No sada, nakon članstva u NATO-savezu i okončanja pristupnih pregovora s EU, i taj proces praktički završava.
Dakle, sljedeća, jako teška runda definicije država na Balkanu može početi. U središtu su Srbija, Kosovo i BiH. No o njihovoj državnoj definiciji ovisi i dugoročna stabilnost Makedonije, Crne Gore i Albanije. Iako sada Kosovo izgleda kao najužarenija točka, rješenje za njega lakše je pronaći nego za BiH. Naime, Srbija već odavno ne kontrolira ništa na Kosovu i već ga se odavno odrekla, osim na psihološkoj razini i na razini političke trgovine. Beogradske i prištinske vlasti relativno bi se lako dogovorile – da problem riješi promjenom granica. Srbija bi tako dobila nešto teritorija na sjeveru Kosova, koji nastanjuju Srbi, u zamjenu za priznanje. No cijela bi regija time dobila novi destabilizacijski fitilj – sadržan u presedanu na načelo nepromjenjivosti granica. Beogradskim vlastima taj je presedan mnogo važniji od komada zemlje na sjevernom Kosovu, jednako im je važan kao u ratovima devedesetih, samo što je ovaj put oružje više-manje isključeno. Jer, s tim bi presedanom mogli aplicirati za promjenu granica BiH i pripojenje Republike Srpske, iako se zasad ograđuju od te ideje. Zatim se na istim načelima može destabilizirati i Crna Gora. Niti prištinskim vlastima trgovina ‘teritorij za priznanje’ nije u duši mrksa. No zasad to ne smiju niti izgovoriti, jer su kao država priključeni na SAD i EU respirator, koji ih održava na životu. Ali da smiju ući u trgovinu za malo teritorija koji nastanjuju Srbi, riješili bi svoj odnos sa Srbijom i dobili presedan s kojim mogu aplicirati za promjenu granica Makedonije, zatim i Crne Gore, i objedinjavanje ‘albanskih zemalja’ oko Albanije.
