KAZALIŠTE

Premda napisan prije više od stotinu godina, tekst ‘Kate Kapuralice’ sa suvremenošću korespondira na nekoliko razina. Subverzivnost samog teksta podcrtava aktualizirana postava i režija Darija Harjačeka.

Riječ je, dakle, o drami nastaloj 1800. godine iz pera čovjeka kojemu je to jedini napisan dramski tekst i nije bio ni izdavački ni izvođenje do 1966., kad ga je ‘otkrio’ Marko Fotez i postavio na scenu. Tekst je toliko zanimljiv i ‘pikantan’ jer je za trenutak svog nastanka posve netipičan, nevjerojatno suvremen (iz našeg i Fotezova gledišta), i to ne samo tematski nego i stilski i kompozicijski. U drami pratimo dva dana života siromašne gradske obitelji kapurala Luke, njegove žene Kate i njihovo troje djece, od koje najstarije, petnaestogodišnjakinja, udajom pokušava pobjeći iz zaista neljudskih životnih uvjeta. Vulkanska i brutalnost izričaj, hipertrofiranost teksta psovkom i porugom, vrlo radikalna i otvorena stajališta lica drame, eksplicitna seksualnost i konstantna alkoholiziranost uporišta su dostojna najsuvremenijih prikaza grube životne realnosti. Kada se sve to transponira u suvremeni kontekst (dramaturgija: Katarina Pejović) i postavi, sukladno kanonima ‘prave’ dubrovačke ambijentalnosti, u prostor Ispod svete Marije, gdje i danas žive slične siromašne gradske obitelji, dobiva se realistična, eksplicitna ali i lijepa predstava iz mediteranskog života.

‘Svi smo mi Kate Kapuralica’, mogao bi glasiti moto režije Darija Harjačeka, koja isprepliće realnost dvorišta Ispod svete Marije s događajima u drami, kao da između tih dviju razina nema nikakve razlike. I u tome doista uspijeva. Subverzivnost samog teksta i njegove aktualizirane postave posebno je mjesto, itekako aktualno i prisutno u predstavi, o kojem bi valjalo odvojeno progovoriti. Ovom prilikom istaknuti glumce, cijeli ansambl, a naročito u svakom smislu nosivu ulogu izvrsne Jelene Miholjević, koja je zaista iskreirala jednu svoju a opet Stulliju vjernu Katu, te Nikšu Butijera u ulozi kapurala Luke, njezina supruga. On je mjerodavno i kvalitetno (kao što smo od Butijera i očekivali) parirao njezinu energičnosti, sukladno svojoj ulozi, iako im je gdjekad možda nedostajalo zajedničke energetske povezanosti u igri. Ljetne su igre konačno dobile predstavu dostojnu svoje nekadašnje slave, koja bi dugo mogla ostati na festivalskom programu.