Inovacije i biotehnologija

Ivo Friganović, viši izvršni direktor Sektora za inovacije u BICRO-u, Poslovnoinovacijskom centru Hrvatske, objašnjava, među ostalim, kako su se danas sve razvijene zemlje, ali i mnoge druge koje djelotvorno promišljaju vlastiti razvoj, strateški opredijelile i koncentrirale svoje resurse u razvoj biotehnologije zbog neupitnog potencijala ove moćne tehnološke platforme.

Ključnu ulogu imaju dinamične, tehnološki orijentirane male tvrtke i izvršna sveučilišta. Za uspješno natjecanje neophodno je stalno unapređenje institucionalnog okvira koji pruža podršku inovacijskom procesu. Tri ključna elementa u inovacijskom procesu su: visokokvalitetna istraživačka osnova (sveučilišta, istraživački instituti), odgovarajući i dostatni izvori financiranja te tehnološka i poslovna infrastruktura. Razvoj novog, inovativnog proizvoda jest skup, složen, dugotrajni i izuzetno rizičan proces. Stoga klasični izvori financiranja (krediti) nisu primjereni, već je to mješavina grantova, „matching“-grantova, uvjetnih kredita te rizičnog kapitala.

Tehnološka i poslovna infrastruktura treba olakšati malim i novosnovanim tvrtkama razvoj njihovih proizvoda. Razvoj institucionalnog okvira u Hrvatskoj započeo je 2001. godine pokretanjem programa HITRA (Hrvatski inovacijsko-tehnološki razvitak). Značajan doprinos njegovoj evoluciji i financijskom osnaživanju dao je „Science and Technology Project“ (STP) koji je realiziran u suradnji sa Svjetskom bankom. STP je omogućio uvođenje većine odgovarajućih financijskih instrumenata za razvoj novih proizvoda i usluga te započinjanje izgradnje tehnološke i poslovne infrastrukture.

U proteklih pet godina sufinancirano je više od 150 projekata. Tvrtke čiji projekti su se počeli sufinancirati najranije (2007./08.), završile su razvoj svojih proizvoda i otočele njihovu prodaju kako na domaćem tako i na međunarodnom tržištu. Uz to bilježi se kontinuiran rast prijava projekata u sve programe. To ukazuje na znatan inovacijski potencijal koji se nalazi u hrvatskim malim i srednjim tvrtkama i kontinuiran porast apsorpcijske moći tih tvrtki u pogledu razvoja novih proizvoda.

U ovom trenutku njihova apsorpcijska moć, nažalost, znatno nadiži raspoloživa financijska sredstva. Time se u najmanju ruku usporava, a dijelom i nepovratno gubi, mogućnost stvaranja nove vrijednosti kroz uvođenje inovativnih proizvoda na međunarodno tržište. Ovaj problem bit će riješen kada Hrvatska postane članica EU (strukturni fondovi). Međutim, potrebno je premostiti period do tada kako bi se pozitivni trendovi nastavili i ojačao proces koji donosi opću korist.