“Uvijek prvi’

Akteri u nizu afera istodobno se bave i biznisom i politikom, poput Pere Vićana, Nikole Dobroslavića, Stipe Gabrića Jamba. Kao da je veza politike i biznisa suvremeni nastavak poznate diplomacije. Među najuspješnijima u turističkom raju su prijevoznici.

Bog Pere Vićana dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić zapeo je za oko USKOK-ovcima koji tvrde da je Vlahušić nezakonito pozajmio novac iz proračuna tvrtki Dubrovačko primorje u Vićanovu vlasništvu. Vićan se ubraja među najutjecajnije ljude u Dubrovniku jer je sa svojom nezavisnom listom u Gradskom vijeću jezičac na vagi u korist vladajućih SDP-a i HNS-a, a tijekom lokalnih izbora najveća je zvijezda ‘prijelaznog roka’. Zato je za poduzetnike jako važno biti dobar s Vićanom jer poznanstvo s njim, ako ništa drugo, ne može odmoći.

Dubrovačko primorje, kojem je on na čelu, renomirana je hotelska i turistička tvrtka za koju je vezana i afera u vezi s turističkim naseljem Dubrovački vrtovi sunca u Orašcu gdje je država oštećena za gotovo 140 milijuna kuna. Vićan je preko veza prisvojio Vrtove sunca, koje je poslije prodao velikogoričkom poduzetniku Josipu Kordiću, koji je na kraju bio prisiljen platiti to državi. Dubrovačko primorje prijašnjih je godina poslovalo s gubitkom, a lani je ostvarilo porast prihoda za 118 posto, što je rezultiralo i s dobiti od 800 tisuća eura. U vlasništvu imaju hotel Admiral u Slanom, koji je trenutačno u završnoj fazi rekonstrukcije i izgradnje te će uskoro biti otvoren, te autokamp Prapratno.

Još jedan igrač koji je povezan s vlastima jest Antun Kralj, vlasnik građevinske tvrtke Konel, koja je bila dio spomenute afera jer je bila optužena da je utjecala na to da Općinski sud zbog podizanja kredita odobri Kordiću upis hipoteke na Vrtove sunca, iako su oni bili predmet spora između države i Vićana. Za Konel se veže i afera u vezi s nelegalnim dobivanjem građevinskih dozvola, zbog čega se sada one čekaju i do tri godine jer ih se nitko ne usuduje potpisati. Konel je, kažu naši izvori, primjer kako se suradnja može održati s vladajućim garniturom bez obzira na stranačku pripadnost. Održavaju javnu i dekorativnu rasvjetu, a dobili su i posao vrijedan 43 milijuna kuna za obnovu Lazareta (karantena iz 16. stoljeća kod Staroga grada). No tvrtka Quelin žalila se da nemaju sve dozvole pa je natječaj ipak počinjen.

Unatoč svemu Konel je u teškoćama, a sličnu sudbinu imaju i druge tvrtke iz građevinskog sektora koji je do recesije bio jako uspješan u ovom dijelu Hrvatske. GP Dubrovnik, koji je kupio pa prodao metkovički gradonačelnik Stipe Gabrić Jambo, otišao je u stečaj, Vulix Tomislava Vuličevića preživljava, kao i metkovički Obšivač u vlasništvu Gorana Obšivača. No potonja je tvrtka, koja još posluje pozitivno, iskoristila pad GP-a; posluju s Hrvatskim cestama jer jedini mogu raditi visokogradnju. Međutim, u velikim problemima jer se nelegalno koristila kamenolom blizu Metkovića, koji je sada zatvoren, a za Obšivača inače kažu da je pod zaštitom predsjednika Sabora Luke Bebića. Viam je u vlasništvu Mladen Vlahušića, brata dubrovačkoga gradonačelnika, i posluje gotovo na nuli unatoč tomu što su im prihodi porasli u prošloj godini za 43 posto. Naši izvori kažu da je u velikim dugovima, čas je pred stečajem, pa nije, a preživljavanje može zahvaliti, kažu, bratu na funkciji. Ni ta tvrtka nije bila unatrag nekoliko godina lišena kaznenih prijava.

Zanimljivo je da je asfalt teško nabaviti jer GP Dubrovnik u stečaju još nije prodao svoju asfaltnu bazu. Ima ga u Vrgorcu i na Korčuli, opuženska tvrtka Glavice ima bazu, ali je i ona u stečaju, pa asfalt često zbog blizine uvoze iz Crne Gore. Ipak, nije sve tako crno ako pogledamo Alfa plan građenje. Radi se o stvarno dobroj tvrtki na čijem je čelu Mato Butijer i koja, doduše, nije imala velike investicije, ali je među tvrtkama s najbržim rastom unatoč recesijom pogodnom građevinarstvu, zašto su dobili i Gazelu 2009. Još jedna dobra tvrtka je Građevinar-Quelin u vlasništvu Nikole Bakije, koja se specijalizirala za obnovu kulturne baštine. Trenutačno rade Ljetnikovac obitelji Kaboga na Batakovini kod Dubrovnika iz 16. stoljeća koji je već 50 godina ruševina. Radi se inače o privatnoj donaciji potomka te kuće iz Lihtenštajna.

Građevince jako pritišću banke, a u sektoru građanstva s 50 posto udjela najjači je OTP koji je kupio Dubrovačku banku i preuzeo najviše njezinih klijenata. Tu su još i PBZ, RBA i Hypo i svi zajedno imaju 90 posto tržišta. U korporativnom sektoru OTP je izgubio dosta klijenata Dubrovačke banke, tu su najjači PBZ, Hypo i RBA, a u posljednje vrijeme i Erste se probija. Zanimljiv je i vlasnik tvrtke Profecus Vicenco Blagači koji je htio uložiti čak 36 milijardi kuna u uvalu Tri sestrice u općini Dubrovačko primorje, gdje bi na 90 hektara još nikle i vile te drugi prateći objekti za elitni turizam, nazvavši ga Hrvatski san. Međutim, javno mnijenje žestoko je reagiralo, a i župan Nikola Dobroslavić ograničio je projekt na 45 hektara gdje je Blagači na kraju morao popustiti. Izvori smatraju da Blagači projekt radi u nečije ime, a jedan od mogućih stvarnih investitora mogao bi biti Ilirija Fond koji je kupio zemljište s druge strane Pelješkog mosta.

Regija je to za sebe, uz to i infrastrukturno odsječena, a ulaskom Hrvatske u EU očekuju se negativne posljedice jer će im Schengen biti pred vratima, što će škoditi turizmu. Tu je svakako najzanimljivija priča o preuzimanju hotelske grupacije Adriatic Luxury Hotels Gorana Štroka od hotelske tvrtke Excelsa nekretnine u vlasništvu obitelji pokojnog Andronika Lukšića, čiju tvrtku vodi Anto Rusković. Izvori kažu da će oni drukčije voditi hotele te će gotovo sigurno jedan broj ljudi ostati bez posla zbog nepopunjenosti kapaciteta izvan sezone. Kao razlog Štrokove propasti navodi se neracionalno trošenje, čak i takvo da je Štrok znao u trenutku srušiti cijeli betonski zid i promijeniti unutrašnjost hotela. Trošio je jako puno i za PR i marketing, maksimalno je poštovao socijalna prava, a činio je i mnogo za promociju Dubrovnika. U ovoj je regiji najviše hotela s pet zvjezdica; čak 15 ih je u krugu od 25 kilometara od Dubrovnika. To je neisplativo, smatra naš izvor, jer ipak ne do.

Jako je važno biti dobar s njim zbog poznanstva s vladajućim strukturama. Bilježe stalan rast, grade novu terminalnu zgradu i tunele iz fondova EU. Ušli su u investicije, a rade na tome da luka bude ‘homeport’ za jednoga turističkog brodoprijevoznika. Prema prihodima treća kompanija u regiji, dio Narodnoga trgovačkog lanca. Na elitnim lokacijama ima Nautiku, Konavoske dvore, Proto, Mimozu, Dubravku i Orlando. Takve lokacije ne može dobiti bilo tko.

Petar Brbora (DB Kantun) ima maloprodaju, a vrlo kvalitetno radi veleprodaju, no jači od njega je Lovorko Milošević sa svojim lancom Pemo, koji je prema prihodima treća kompanija u regiji te je dio Narodnoga trgovačkog lanca. Upućeni kažu da mogu konkurirati na županijskoj razini nacionalnim lancima. Jedan od najvažnijih ljudi u županiji svakako je metkovički gradonačelnik Stipe Gabrić Jambo. Njegova ‘zvijezda’ pomalo tamni u odnosu na devedesete, ali još je prisutan, nešto slično kao Vićan u Dubrovniku. Kontrolira trgovinu mandarinama, no i tu nije mnogo močan jer mu Ivica Todorčić znatno diktira cijenu. Ipak, radi se o čovjeku koji neće tek tako nestati s gospodarsko-političke scene, pogotovo jer s političke scene odlazi njegov najveći protivnik, predsjednik Sabora Luka Bebić.