Iako su bogati, ne žele posjedovati, njihov je moto unajmi pa vrati. Što zbog krize, što zbog potrebe za životom punim plućima, ‘transumeri’ ne žele imati stvari, ne žele odgovarati za njih i ne pada im napamet preuzeti ikakvu obvezu njihova održavanja. Nije im važno je li riječ o robi iz druge ili petnaeste ruke, o jahti, ‘eco friendly’ biciklu ili nakitu.
Oš davno jedna je mudra žena kazala: ‘Fučkaš Ferrari ako preko sjedala ne možeš prebaciti bundu, jer za nju nemaš para!’ Tom svojom izjavom htjela je reći da pravi bogataši trebaju biti dosljedni u svom bogatstvu, dok su ovi ostali tek pomodari, pozeri ili što već. Što bi ista ta osoba rekla na moderne potrošače dubljeg džepa koji ne mare toliko za posjedovanje materijalnih dobara koliko za iskustvo? Trend ‘iznajmljivanja’ ujedinio je potrošače lošijega imovinskog stanja i onu bogatašku društvenu kremu, i to pod egidom ‘transumers’, kako ih je nazvala konzultantska tvrtka Finch. Jednim dijelom zbog krize, a drugim zbog potrebe za životom punim plućima, ti potrošači ne žele posjedovati stvari, ne žele odgovarati za njih i ne pada im napamet preuzeti ikakvu obvezu za njihovo održavanje. Prepoznate li se u motu ‘živi i proživi’ ili ‘živi i ne opterećuj se’, vrlo je lako moguće da ćete i vi jednom potražiti usluge skrojene prema željama ‘transumersa’ kakve uglavnom nude online-poduzetnici.
O tom trendu pisali su ‘trendwatcheri’ početkom novog tisućljeća, a priču ponovili i ove godine, jer se prema njihovim saznanjima potražnja za proizvodima ili uslugama na ograničeni vijek trajanja i/ili konzumacije rapidno povećava. Zapravo jedini razlog zašto na nekim tržištima ‘zapinje’ jest nedostatak ponude ili njegova obimnost, a ne nedovoljna potražnja. Potražnja je posve O.K., jer se pokazalo da moderni svijet više ne mari toliko za to je li roba iz druge, treće, petnaeste ruke i radije iznajmljuju određene proizvode bila riječ o jahti ili eco-friendly biciklu.
