Popijačeva tajna operacija s ‘nizozemskim’ jamstvima

‘Ugledna privatna banka’ spremna je financirati posao s Nizozemcima. Ali zašto bi banka financirala gubitaša, osim ako iza njega ne stoji netko tko će pružiti siguran instrument naplate ili neku drugu protuuslugu. A to je država.

Mediji su objavili da se čak javila i ‘ugledna privatna banka’ koja je spremna financirati projekt, no nitko ne zna o kojoj je banci riječ. Bez obzira na tu činjenicu, postavlja se pitanje koja bi to banka financirala nekoga dobrog brodograditelja a da sama ne osigura instrumente naplate. Kako se k tome radi o Brodosplitu, misterij je još veći jer taj brodograditelj (kao uostalom i drugi veliki brodograditelji u Hrvatskoj) nema što ponuditi kao instrument osiguranja plaćanja, pa se država redovito javlja kao jamar. No ovdje barem službeno ne znamo je li država jamar. Iako je Europska komisija (EK) prihvatila planove za restrukturiranje Brodosplita te je time ukinuta zabrana narudžbi novih brodova, nije dopustila državi da daje potpore kao dosad (a to znači ni državna jamstva), pogotovo ne brodogradilištima koja posluju u teškoćama, poput Brodosplita. Takvo stajalište EK utjecalo je, primjerice, na to da je potkraj travnja ove godine upravo Brodosplitu propao posao s grčkom kompanijom Elka Shipping u vezi s gradnjom specijalnih shuttle tankera jer se Vlada nije usudila dati državna jamstva. Ako Vlada ni sad nije dala državna jamstva, kako tvrde u Ministarstvu financija, što je utjecalo na to da ‘ugledna privatna banka’ financira projekt bez državnog jamstva? Je li to ipak samo Vladin spin, jer je tim premijerke Jadranke Kosor već pokazao da zna šutjeti o svojim odlukama čak i u priopćenju za javnost sa svojih sjednica. Tako je prije dva tjedna (baš u vrijeme potpisivanja predugovora Brodosplita s Nizozemcima) Vlada naglo donijela odluku o izmjenama i dopunama Zakona o javnoj nabavi po hitnom postupku, a da o tome uopće nije obavijestila javnost. O tome se doznao nekoliko dana poslije, kada su se pobunili mali brodograditelji koji tvrde da se pogoduje upravo Brodosplitu da izgradi brodove za hrvatsku obalnu stražu.

Vratisimo se još malo Grcima jer iz toga propalog posla proizlazi još jedna indicija da je Vlada prešutjela da će država na neki način stajati iza Brodosplita. Propast spomenutog posla izazvala je paniku među radnicima, jer se tvrdilo da unatoč uklanjanju zabrane naručivanja brodova Brodosplit ne može ugovarati posao bez državnih jamstava. Vjerovatno je posljedica da je gubitak radnih mjesta na području gdje vladajuća koalicija koliko-što očekuje potporu birača, što je sigurno izazivalo nelagodu i kod same premijerke Kosor, pa nije isključeno da su poduzeti koraci kojima bi se pomoglo Brodosplitu da dobije neke poslove. Stoga je indikativan spomenuti Zakon o javnoj nabavi, ali i šutnja o eventualnim državnim jamstvima. S druge strane, indikativne su i glasine koje su se pojavile za vrijeme propalog posla s Grcima, dakle neovisno o ovom poslu s Nizozemcima, da ako država ne da jamstva, ni samoborski DIV neće kupiti Brodosplit za jednu kunu, pa bi Vlada premijerke Kosor zaista bila dovedena u neugodnu situaciju da se nakon plana o restrukturiranju, koji je odobrila EK, odustane od gotovo dogovorene privatizacije. To samo može značiti da DIV bez državnih jamstava ne želi ni sada ući u Brodosplit jer će naslijediti ovaj posao s unaprijed ukalkuliranim gubicima. Jedini logičan način da DIV preuzme Brodosplit jest taj da netko (a tko će ako neće država) da jamstva. To sa sobom poveća posljedicu da bi gubitke budućeg privatnog vlasnika otplaćivali porezni obveznici, što je nešto novo, kako možemo čuti od privatnih malih brodogradiljina. Tako direktor Adria-Mar brodogradnje Mladen Šarić kaže kako mu nije poznato da je na području brodogradnje država bila jamar i jednoj privatnoj tvrtki. – Svi smo odreda upućeni da se snalazimo kako tko umije i da se borimo za vlastiti opstanak. Nikada nismo tražili, a prema tome ni dobili državno jamstvo. Na svjetskom se tržištu snalazimo i posluju na tržišnoj osnovi, koja se temelji na akumulaciji vlastitih sredstava kojima financiramo gradnje i remonte i to usklađujemo s dinamikom naplate naručitelja – kaže Šarić.

Isto tvrdi i direktor prodaje u NCP-u Remontno brodogradilište Šibenik Roko Vuletić, Ivana Šeparović iz brodogradilišta Montmontaža-Greben i Martina Maričić iz brodogradilišta Punat. Ni Viktor Lenac, prema riječima članice Uprave Sandre Uzelac, nije dobivao državna jamstva, pa bi u slučaju da DIV preuzme Brodosplit, to bio presedan. No kako kaže jedan naš sugovornik koji je htio ostati anonim, postoji zaista mogućnost da ‘ugledna privatna banka’ financira cijeli projekt. Tako rade mali brodograditelji, a to znači da naručitelj (a ne brodograditelj, kako smo do ovog trenutka kalkulirali) osigura bankovno jamstvo da će platiti brod nakon isporuke, a onda s tim jamstvom brodograditelj diže kredit kod druge banke da bi financirao gradnju broda. U cijeloj ovoj zavrtlazi to jedino ima smisla jer samo tako Brodosplit može očekivati financijsku injekciju za taj projekt. Ako je to pak tako, onda se postavlja pitanje čemu ovolika šutnja ključnih aktera i ne bi li im to bio razlog da ponosno istaknu kako i ‘ugledna privatna banka’ (koja ima valja svoj naziv) i nizozemski naručitelj stvarno vjeruju hrvatskom brodograditeljima. Kako vidimo, iako najlogičnije objašnjenje ove zavrtlaze, teško je vjerovati da je ta opcija u pitanju. U cijeloj ovoj stvari nije bezazlena ni velom tajnom obavijena cijena tog broda. Naime, ona je tajna, kako su nam poručili iz Brodosplita, jer nizozemski naručitelj na tome inzistira. Cijela je stvar sumnjiva jer se zna da su i do sada naši brodograditelji ugovarali cijene koje su niže od troškova, pa zašto bi i sad bilo drugačije. A to znači da će ili Brodosplit na ovom poslu izgubiti novac, što znači da nema smisla u njega ulaziti, ili će se pak pojaviti netko tko bi jamčio za njega. Banka neće sigurno, osim ako joj država ne vrati adekvatnu protuuslugu.

Tajnu operaciju nastavio je provoditi ministar gospodarstva Duro Popijač. On je u utorak u Splitu izatvorenih vrata razgovarao s vodstvom tvrtke i predstavnicima sindikata. U međuvremenu je i Nadzorni odbor amenovao posao s Nizozemcima. Popijač je glavni Vladin operativac u ovoj priči, ali ne želi razgovarati o državnim jamstvima. Ako Vlada javno ističe da rezolutno odbija dati jamstva, pitanje je kako to tajno izvesti. Brodosplitu su do sada za prijašnje poslove odobrena državna jamstva u visini od 4,3 milijarde kuna, što je više od trećine državnih jamstava za brodogradnju u Hrvatskoj. Kako je Vlada već donijela odluku da će taj dug postati dio javnog duga, jasno je da Brodosplit nije sposoban vraćati te da iza ‘ugledne privatne banke’ ipak mora stajati još netko. Vladajuća garnitura, iako je riješila pitanje restrukturiranja, a time i privatizacije (DIV želi Brodosplit, a Danko Končar Brodotrogir, Kraljevica i 3. maj), dok se to ne dogodi, i dalje je u vrlo nezavidnoj situaciji. Nedavanjem garancija nisu mogući novi poslovi za brodogradilišta, a zbog toga prijeti socijalni bunt u Dalmaciji baš prije izbora. Ako je pak Vlada dala (ili planira dati) garancije, nije jasno kako će to onda objasniti Europskoj komisiji koja budno prati daljnji razvoj situacije oko hrvatskih brodogradilišta. Jednostavno, ovaj novi posao koji je na pomolu splitskom brodogradilištu nikom nije jasan i jedino je logično objašnjenje da je država tajno dala ili će pak dati jamstva koja zapravo neće biti klasična, nego će ‘uglednoj privatnoj banci’ dati protuuslugu na neki drugi način. Time će pokušati prevesti EK, a hrvatski će porezni obveznici financirati još jedan gubitak Brodosplita. Šutnja glavnih aktera jednostavno navodi na taj zaključak.