Nedirnuti slojevi

Korupcija i pranje novca samo su tanak, površinski sloj sustava dovedenog do apsurda u drugome Sanaderovu mandatu. Amatersko vođenje razvoja zemlje i dalje se provodi kao u ‘Ivino doba’.

Bilo bi korisno kad bi se Ivi Sanaderu moglo suditi za sustav koji je, sa svojim stranačkim suradnicima, (ne)činjenjem uspostavio, a njegova nasljednica Jadranka Kosor ne pokazuje želju niti znanje da ga korijenski razmontira.

Stotine milijuna kuna koje su, vrlo izvjesno, izvučene iz džepova poreznih obveznika ili su umanjile dobit državnih poduzeća, velika su šteta. Mogle su biti produktivno investirane. I za to odgovorni moraju odgovarati. Ali to je sitnica u odnosu na stotine milijardi kuna izgubljene novostvorene vrijednosti ili uludo potrošenih stranih kredita, što se dogodilo zbog nepostojanja kvalitetnoga državničkog upravljanja razvojem nacionalne ekonomije i zemlje u cjelini.

Dvije su godine prošle otkako je ‘zloglasni Ivo’ napustio premijersko mjesto, a Hrvatska nema strategiju snalaženja, opstanka i razvoja u globalno savremenom promjenjenom svijetu. U Sanaderovo vrijeme sve je bilo podređeno maksimiranju pribavljanja koristi za stranku na vlasti i njezine čelnike. Danas je to možda puno manje izraženo (nemojmo se zanostiti da je Hrvatska jedina zemlja bez korupcije na visokoj razini). Ali sad je podređivanje sirovom bogaćenju zamijenjeno pokušajem sirovog i beskupuluznog maksimiranja glasova na idućim izborima – bez obzira na cijenu. Takav pristup dovođenje Sanadera u Remetincu ne mijenja.

U Sanaderovo vrijeme onemogućeno je stvaranje, a onda i provođenje smislenog plana razvoja nacionalne ekonomije. Čak je i Strateški okvir za razvoj do 2013. godine na samom predstavljanju bio namjerno zasjenjen premijerovom ničim izazvanom najavom o ‘obveznom srednjem školstvu’. Pa mediji strategiju drugi dan jedva da su spomenuli, a kao i obično upecaju se na Sanaderovu udicu o srednjoškolskoj (nikad provedenoj) revoluciji.

I danas se medije i javnost može voditi kao da su na konopcu. Baciš im neku kost i svi se počnu oko nje trgati. A suštinska pitanja ostaju sa strane. Premijer u Remetincu to neće promijeniti. Smještanje bivšeg premijera u samicu istražnog zatvora ne mijenja ni dvoličnost u visokoj politici, a ni povoljnost širokih narodnih masa – glasačkog stroja. Nevjerojatno je koliki se dio javnosti uhvati na udicu HDZ-a kako su opozicijske stranke ‘već podijelile ministarske fotele’. A još je nevjerojatnije da se onda opozicijski čelnici javno kuno kako nisu dogovorili tko će, primjerice, biti ministar gospodarstva, a tko potpredsjednik za gospodarstvo.

‘Borba za fotele’ zaista može izazvati gađenje i odbijnost. Ali zaglupljena masa ni na trenutak nije sposobna promisliti na drugi način. Ako se novoj vlasti ne daje onih 100 dana uvođenja u mandat, što je u ovim dramatičnim vremenima prevelik luksuz, zar onda nije korisno da se nekoliko mjeseci unaprijed odredi tko će što raditi u novoj Vladi? Naravno, ako sadašnja opozicija pobijedi na izborima. Javnost hoće čudo odmah, ali bi to trebao napraviti neki ministar koji do završetka izbora ne smije ni pomisliti da će to biti. Ni takav nakaradni pristup neće promijeniti Ivo Sanader u Remetincu.

Velik dio hrvatske javnosti godinama je dresiran da ne traži temeljite promjene, a namjerno je i ‘ulijenjivan’ lažnim očekivanjima da će netko drugi odraditi posao. Sada se stvorio dojam da će represivni aparati i pravosuđe prekovremenim radom promijeniti ovu zemlju. Promjene će biti dobrodošle, ali nedovoljne. Ostavština iz ‘Sanaderova vremena’ još je daleko od demonataže.