Velik potencijal tvrtki nastalih iz propalog diva Jugoturbine

Svi putovi vode preko Karlovca. Parafrazu stare ‘rimsko’ poslovice vrlo često poput papagaja ponavljaju lokalni moćnici kad god govore o gospodarskom oporavku. Karlovac ima središnji položaj, kako unutar Hrvatske tako i regionalno, kao raskrižje Zapada i Balkana/Istoka pa će se, prema toj doktrini, napredak dogoditi sam po sebi.

No Karlovačka županija jedna je od najsnažnijih u Hrvatskoj. Na brojnim prezentacijama dugogodišnji predsjednik Županijske komore Karlovac i utjecajni HDZ-ov kadar Zlatko Kuzman nastoji je prikazati gospodarsko izazovnim i propulzivnim mjestom s brojnim gospodarskim zonama u osnivanju gotovo idealnim za strane ulagače. A oni su ipak dosad, ne računajući trgovačke lance, uglavnom zaobilazili taj investicijski ‘raj’.

Niz je propalih poduzeća, a najviše je stradao nekadašnji privredni oslonac metalopračivačka industrija Jugoturbina, veliki izvoznik i međunarodno priznati brend s devet tisuća zaposlenih. Ta se tvrtka među prvima našla na ‘sinkroniziranom’ udaru neprijateljskog topništva u Domovinskom ratu i pretvorbeno-privatizacijskom komadanju, uz opravdanje da taj komunistički mastodont, djelo predratnog moćnika Milana Pavića, nema izgleda pratiti trku suverene Hrvatske u blagostanje.

Jugoturbina je stoga rascjepkana na nekoliko tvrtki, ali neke su se od njih, iako su bile gotovo ugašene, na zadivljujući način vratile i postale male zvijezde u karlovačkom sivilu. Jedan od nekadašnjih Jugoturbininih pogona kupila je tvrtka Alstom Hrvatska koja je danas dio svjetski moćne Alstom grupacije. Ove je godine ta tvrtka proglašena najboljim velikim poduzećem u Hrvatskoj, među najutjecajnijima je u županiji kao treća po prihodima, a prva kao izvoznik. Otkad je 2005. upravljanje tvrtkom preuzeo Damir Vranić, od kliničkog mrvacca postala je poželjan poslovni partner ne samo u Hrvatskoj.

Prometnula se u svjetski relevantnog igrača u proizvodnji turbinskih lopatica i projektiranju energetskih postrojenja za ostale članice Alstom grupe. Ima visokostručni kadar koji se stalno usavršava i kooperira s mnogim manjim tvrtkama. Preuzimanjem privatne tvrtke Turbotech, također jedne od ‘frakcija’ Jugoturbine, Alstom Hrvatska uključena je i u remonte u Nuklearnoj elektrani u Krškom. U NEK-ovim remontima godinama sudjeluju i Croatia pumpe Nova nakon što ih je preuzeo Stjepan Kraljić, vlasnik Strojprometa, zagrebačkog dobavljača sirovine. Kraljić je imao potraživanja od Croatia pumpi koja je pretvorio u vlasnički odnos, a na sličan je način preuzeo i Tvornicu kliznih ležajeva. Potpisali su i ugovor o proizvodnji crpki za ruske nuklearke Rostovskaja, u paketu s tvrtkom Adriadiiesel i Končar-generatorima.

Sigurno je najjača tvrtka po prihodima Karlovačka pivovara, koja je, možda malo iznenađujuće, tek treći karlovački izvoznik. Na čelu je tvrtke Alexander Gerschbacher, moćna je i dosta je društveno odgovorna, a otkako ju je preuzeo Heiniken, tvrtka je čvrsto na drugome mjestu na domaćem tržištu piva. Sličnu je sudbinu doživjela i PPK Karlovačka industrija mesa koja je dovedena na sam rub ponora odakle su je braća Pivac povukli na čvrsto tlo. Počistili su nered, ustrojili tvrtku, racionalizirali troškove i poslali Nevenu Pivac da izravno kontrolira i usmjerava daljnji razvoj tvrtke. Zasad im dobro ide, druga su tvrtka po prihodima, ali ih nema u izvozu.

Zato kao drugi županijski izvoznik izvršno stoji karlovačka tvornica oružja HS Produkt suvlasnika Marka Vukovića i Ivana Žabčića, koji danas u sklopu razvoja velikoserijske proizvodnje jurišnih pušaka VHS zapošljava više tisuću ljudi. Četvrti su po prihodima, no mrlja na njihov posao pala je zbog još jedne njihove tvrtke IM-Metala, koji je postao šire poznat kao hrvatski nositelj ugovora o sumnjivoj nabavi 210 vatrogasnih vozila za MUP. Dok čekaju rješenje afere Daimler, Vuković i Žabčić diverzificirali su svoje poslovanje i na stvaranje općega medijskog carstva na lokalnoj razini, što je upravo u tijeku. IM-Metala je u međuvremenu preimenovan u Flammifer te prodan In-vozilima, tvrtki-kćerki Centra za vozila Hrvatske, u kojoj se skrasio i nekadašnji ministar unutarnjih poslova i privatizacijski akter Ivan Penić.

Karlovačka industrija mlijeka, na čijem je čelu Karmelo Carević i koja je u privatizaciji gotovo uništena, izgubila je identitet pretvorivši se u pogon za punjenje Dukatova mlijeka, ali su sačuvana radna mjesta, investirano je više od 20 milijuna eura, a sigurna su i nova ulaganja, pogotovo ako se obistine priče da bi se Dukat mogao preseliti u Karlovac.

Zato je zasad zanimljiviji Energoremont, tvrtka koja nije u vrhu po prihodima i izvozu, ali je istaknuta primjer uspješne privatizacije i oživljavanja toga u gospodarskom smislu kliničkog mrtvaca. Svjesni potencijala i ogorčeni kako je katastrofalno vodio tvrtku direktor Ivo Ružić, kojega su 2001. godine nadmašili u dražbi preuzimanja 77 posto udjela putem Varaždinske burze, trojica inženjera iz same tvrtke, predvođeni sadašnjim većinskim vlasnikom i direktorom Tihomirom Vojnovićem, doslovce su preko noći počeli vraćati stare naručitelje složenih remontnih strojarskih radova za Inu, MORH, HEP-ove hidroelektrane, uključili su se s izradom dilatacija za mostove u gradnju hrvatskih autocesta i slično.

Valjda za nagradu što je tvrtku višemilionskim dugovima gotovo uništio, neuspješni je direktor Ružić odmah zaposlen kao ‘izraziti stručnjak’ za primjenu ISO normi u Županijskoj komori Karlovac, gdje ga i šire od poslovnoga vežu prijateljstvo i kumstvo s predsjednikom Komore Kuzmanom. Širenje djelatnosti i poslovnih referencija rezultiralo je uspješnim generalnim remontima radara Hrvatske kontrole zračne plovidbe u Velikoj Gorici i jedini se u Hrvatskoj upustio u zahtjevne projekte generalnih remonta žičara, servisiranja snježnih to-

Još jedna tvrtka na koju valja obratiti pozornost jest i Kontal, u vlasništvu Vladimir Madžara, Želimir Bakšića, Borisa Kovačića i Zdravka Mihalića, nastao privatizacijom propale Alatnice Jugoturbine. Izrađuju židne i stropne nosače televizora i projektoru naručitelju SMS-u, švedskoj podružnici američkog diva u video i projektorskoj tehnici. To je i primjer sjajnog iskorištavanja konjuncture zbog, početkom ovog tisućljeća, započetoga svjetskog trenda prelaska na LCD i plazma-ekrane.

Vrlo važnu regionalnu ulogu ima i ciglana Wienerberger Ilovac koja je u modernizaciju i greenfield projekte uložila više od 500 milijuna kuna. Već desetak godina operativno je vodi menadžer s bogatim svjetskim iskustvom Velimir Gojnić, a iz tvornice opeka i čestih slučajeva invalidnosti (zbog nezdravih uvjeta), prerasla je u sofisticiranu robotiziranu i izrazito izuzetno orijentiranu tvornicu visokokvalitetne, energetski učinkovite opeke i nositelja novih standarda gradnje.

U graditeljstvu se tijekom 20 godina poslovanja nametnula i tvrtka Kelteks, koju je osnovao danas pokojni Ivan Kekleović. Danas je vode Damir Tomićić i Dražen Rade. Vrlo specifična proizvodnja tkanina na bazi staklenih vlakana pozicionirala je ovu tvornicu kao važnog dobavljača staklenih i armaturnih mreža u građevinarstvu i cestogradnji te posebice za svjetske proizvođače skija i elisa vjetroelektrana.

Dugoreški Aquaestil suvlasnika Boris Ferkule i Stjepana Basara iz Ozlja uspio se, unatoč svjetskoj krizi, zahvaljujući pravodobnom restrukturiranju pogona u Našicama, Dugoj Resi i Ozlju, održati kao proizvođač i izvoznik kuponskog programa akrilnih kada, umivaonika i slične opreme. Porast izvoza za 70 posto potaknuo je Aquaestil na ovogodišnju kupnju pogona Pamučne industrije u Generalskom Stolu radi nužnog proširenja kapaciteta.

Primjer kako iskorištiti potražnju na tržištu proizvoda od plastičnih polimera uspješno je poslovanje proizvođača plastičnih nosiljki za piće te srodnih proizvoda Kaplasta, vlasnika Želimira Feitla, koji je od 1995. do 2005. godine bio član i predsjednik NO-a Karlovačke banke. Prvi pokrenuvi privatizaciju u Karlovačkoj županiji, Feitl je 1997. bez ikakve sumnje iskorištio svoju privrženost HDZ-u i preselio se s talijanskim suvlasnikom Kaplastom iz Karlovca u Kuplensko, u Općini Vojnić, radi korištenja brojnih tadašnjih povlastica na području od posebne državne skrbi i jeftinije radne snage.

Ubrzo su uslijedili milijunski poslovi po narudžbama hrvatske pivarske industrije, a potom i prodor na pivarsko tržište Srbije te u BiH. Velik posao bila je i izrada sklopivih inovativnih nosiljki za Jamnicu, proizvodi se ambalaža za sladoled Leda i beogradski Frikom, a uvedena je i proizvodnja nosiljki za talijansku i grčku Coca-Cola te za pivovaru u Kölnu.

Ovdje je vrlo zanimljiva i djelatnost bračnog para Mikulić, Dušana i Biserke, čija tvrtka MG Servis ima vrlo jake referencije i okuplja vrhunsku inženjersku ekipu. Posebna iskustva imaju sa zastarjelim elektranama.

Kao izrazito loše tvrtke kotiraju Karlovačka industrija obuće KIO (bivši Josip Kraš) ili karlovačka tvornica sanitetske opreme Lola Ribar kojoj su većinski vlasnici Karlovačka banka te čelnici Banke Boris Vidić i Sandi Šola. Za opstanak same banke nužno je ujedinjavanje s drugim malim bankama ili dokapitalizacija. U suprotnom će je preuzeti neka snažnija financijska grupacija.

Ne zna se ni što će biti s Tvornicom plinskih turbina, nekadašnjim tehnološkim ponosom Jugoturbine koji vodi sumnjivi ruski kapital iz off-shore oaza i koji je za direktora doveo Krešimira Landeku iz sisačke Željezare nakon tamošnjih aranžmana s ruskim Trubostaljem. Od TPT-a je napravio za novinare gotovo neosvojivu tvrđavu.

Novi vlasnik Pamučne industrije Duga Resa je varaždinski VIS T7 Davora Patafete – uhićenog s varaždinskim gradonačelnikom Čehokom – u vezi sa skupljanjem i spaljivanjem opasnog otpada. Priča zaudara na tešku korupciju, od Ministarstva zaštite okoliša, koje je izdalo dozvolu za gospodarenje otpadom, do gradonačelnika Ivana Baršića koji kaže da nije imao pojma što mu se zbiva usred grada i čijim je prijedlogom VIS T7 nedavno na građen plaketom Grada Duge Rese.

Tvornica pribora za jelo i posuda te alata za obradu drva Kordun, nakon višegodišnjeg gomilanja dugova i nevjerovatne financijske potpore direktoru Željku Mažuranu iz raznih izvora, završila je u stečaju. No, prije toga Mažuran je prebacio sve što je vrijedilo u tvrtke-kćeri, a Kordunove nekretnine trudi se unovčiti Karlovačka banka.

Politika je ovdje dosta prisutna, a osoba bez koje se dosad nije moglo jest bivši ministar Branko Vučelić. Zbog njega i suradnika mnogi su projekti propali zbog političke nepodobnosti, primjerice, poslovne zone. No ohrabruje gradnja poslovne zone Bosiljevo u koju je u prvoj fazi uloženo 15 milijuna eura. Pretpostavlja se da bi ova priča mogla biti uspješna jer je gradi grupacija Pionir u vlasništvu Ranka Predovića i Daniela Hrnjak, a kao zakupci već su se javile tvrtke iz Kine, Indije i Njemačke.

Još je možda važno reći da sve spomenute preživjele tvrtke iz sustava bivše Jugoturbine imaju velik servisni potencijal, s obzirom na mnogo postojećih energetskih i strojarskih kapaciteta na teritoriju bivše Jugoslavije kojima je potrebno održavanje i trebaju rezervne dijelove, a koji su proizvedeni u Karlovcu gdje se čuva i sva projektna dokumentacija.