OSOBINE DOBROG PREVODITELJA – formalno sveučilišno obrazovanje i specifična stručna znanja – razumije i analizira poruku – s lakoćom prenosi smisao – precizan je i uvjerljiv – konzultira se sa stručnjacima.
I či ćeš vratiti se nećeš u ratu poginuti’, odgovorila je proročica Pitija jednom ratniku koji se spremao u boj i čija je sudbina ovisila o mjestu na koje stavi zarez. Pitijin način izražavanja zorno ilustrira način prevođenja popularnog alata Google Translate. Možda zarezi u prevođenju neće promijeniti nečiju sudbinu, no rezultat proročanstva, odnosno prevođenja jednak je: nerazuman i neodređen. Takvi alati mogu samo pomoći ako je riječ o prevođenju potpuno nepoznatog jezika, ali ne i potpuno zamijeniti dobrog prevoditelja. Prenošenje smisla u duhu ciljanog jezika, šivanje prozirnim koncem i savršeno povezivanje bez vidljivog šava – te vještine otkrivaju dobrog prevoditelja, vrlo traženu profesiju za kojom će potražnja ulaskom Hrvatske u EU još više porasti. Ipak, u Hrvatskoj je još pomalo marginalizirana i nedovoljno cijenjena, a vlada i uvjerenje da posao može obavljati bilo tko s malo boljim znanjem jezika.
- Taj posao zahtijeva puno truda, istraživačkog rada, čitanja literature te konzultacija sa stručnjacima. Prevoditelji moraju biti informirani o biti predmeta kojim se bave radi prenošenja preciznog i točnog značenja određenih pojmova – ističe Olja Frugnoli, sudsko tumačica i prevoditeljica za talijanski i srpski jezik u agenciji Eurolanguage. Kaže da prevoditelji nerijetko u pomanjkanju određenih termina u hrvatskom jeziku pribjegavaju doslovnom prevođenju, što može biti veoma opasno. Stoga je, naglašava, bitno da se prevoditeljski rad ne uzima zdravo za gotovo. U Eurolanguageu zato surađuju i s prevoditeljima koji su stručnjaci za određeno područje, a uz stalno zaposlene imaju i bazu vanjskih suradnika od kojih su mnogi izvorni govornici.
Konferencijski prevoditelji Andy Jelčić, prevoditelj s engleskog i njemačkog i na te jezike te predstavnik Društva hrvatskih književnih prevodilaca (DHKP) u Europskom savjetu udruženja književnih prevodilaca (CEATL), slikovito objašnjava razliku između prevođenja književnih i književno relevantnih djela kod kojih je estetika u prvom planu te pravnih dokumenata kod kojih nije primarna ili čak i ne postoji.
- Razlika između tih dvaju oblika prevođenja je kao između skoka uvis i bacanja kladiva. I jedno i drugo je atletika, no odeli se ozbiljno jednim od ta dva smjera, to su vrlo različiti putovi i na kraju vrlo različiti ljudi – kaže Jelčić, koji je od ove godine i potpredsjednik CEATL-a te njegov predstavnik u projektu PETRA (Europska prevodilačka platforma). Bilo je riječ o stručnom i tehničkom, književnom ili konferencijskom prevođenju (simultano – prevoditelj sjedi u zvučno izoliranoj kabini s barem još jednim kolegom, sluša s pomoću slušalica govornike koji u dvorani govore u mikrofon i prevodi istodobno; konsekutivno – prevoditelj obično sjedi za stolom sa sudionicima sastanka i prevodi s pomoću bilješki, nakon što je govornik završio cijeli ili dio svoga govora), kvaliteta je uvijek prioritet.
To potvrđuje i Marija Maras, predsjednica Hrvatskog društva konferencijskih prevodilaca (HDKP), članica AIIC-a (Međunarodnog udruženja konferencijskih prevodilaca) te akreditirana konferencijska prevoditeljica na popisu institucija EU za hrvatski, engleski i njemački. Ističe da se na pripremu za svaku konferenciju troši puno vremena te da je iznimno važan odabir prave terminologije. Primjerice, ako se radi o pravnoj stečevini EU iz nekoga specifičnog područja, moraju se rabiti upravo oni pojmovi koji su navedeni u konkretnim direktivama i uredbama EU, makar postojali i drugi pojmovi istog značenja. Posao konferencijskog prevoditelja je zahtjevan i s drugog aspekta. Maras kaže da u Hrvatskoj ne postoji potreba za zapošljavanjem konferencijskih prevodilaca i većina članova HDKP-a samostalni su konferencijski prevoditelji. Mjeseci u kojima imaju sedam do 10 dana konferencijskog prevođenja smatraju se jako dobrima.
