Suvremeni pljačkaši države nasljednici su šverca oružja iz 1991.

U istrazi protiv generala Kruljca novost je uključenje vojske kao jedne od temeljnih institucija državne sigurnosti u korupcijsku pljačku te države.

Nije uopće upitno hoće li policija prema Uskokovu nalogu uskoro pokucati na vrata neke druge institucije ključne za funkcioniranje države i prepratiti do pritvora njezino bivše ili sadašnje vodstvo. Pitanje je tek kada će se to dogoditi i koja je institucija sljedeća. Možda baš sud? Jer indicije iz istrage o pokušaju podmićivanja Vrhovnog suda za oslobađajuću presudu Branimiru Glavašu govore da i presude imaju svoju cijenu na korupcijskom tržištu.

Kad u pritvoru, na privremenoj slobodi ili pred pritvaranjem zbog pljačke države kao ‘masterminda’ te pljačke imate bivšeg šefa vlade, pola njegove vlade, drugog čovjeka vojske s perspektivom da mu se pri druži donedavni prvi čovjek vojske i još nekoliko aktivnih zapovjednika iz prvog ešalona, kad u dvije velike istrage (Kruljac i pokušaj podmićivanja Vrhovnog suda) tragovi vode do bivšeg šefa države, barem u pokroviteljsko-savjetničkoj ulozi, može li se to uopće nazivati tako zapadnjački benigno – korupcija?

Korupcija asocira na slabiji karakter osobe, neotporne na izazove vlastite pozicije, koja ilegalno uzme više nego što joj legalno pripada. Ali mora se dobro skriti jer joj je policijsko-pravosudni sustav uvijek za vratom. Osim količine pljačkanog u korupcijskim je istragama protiv naše političko-vojne elite šokantno to što je ona to radila tako transparentno, praktički i ne skrivajući se. Istraga maknacije zemljištem u sklopu koje je pritvoren general Kruljac možda je najočitiji primjer takve, baš banalno bezobrazne pljačke. No ni veliki mag pljačke državne imovine Ivo Sanader nije se osobito trudio oko skrivanja tragova. Fimi-Media i Ina gotovo su transparentne.

Da je hrvatski problem samo ona obična zapadnjačka korupcija, onda bi njezino pravosudno sankcioniranje bilo rješenje. Pod uvjetom, dakako, da se samo pravosuđe očisti od korupcije, ne samo one izražene u eurima već i politički. Ali ovo što se u nas događa nadilazi prozračnu zapadnjačku korupciju i prelazi u potkopavanje održivog razvoja i stabilnosti države njezinom pljačkom. Pravosuđe za to nema lijeka.

Jer ne može se dokazati da je namjera bila ugroziti državu, ukrasti njezin razvoj. Namjera je bila mnogo prizemnija i prozračnija: napuniti vlastite džepove. Vjerujem da protagonisti čak istinski vjeruju kako država tome i služi i da im njihova funkcija daje za pravo da malo preusmjere državnu imovinu prema sebi. I nisu oni slučajno (bili) dio državne elite. Oni su logičan proizvod države koja je odmah nakon osnutka propustila afirmirati instituciju zatvora. Vlastitog zatvora za vlastite kvarne momke.

Suvremeni pljačkaši države s pozicija njezinih institucija mentalitetno su samo nastavak nesankcioniranih švercera oružja iz razdoblja 1991. Mentalitetni šverceri postali su državna elita. Sankcioniranje njihovih najistaknutijih pripadnika, s dvadeset godišnjim zakašnjenjem, može unijeti strah, zaustaviti ili smanjiti pljačkaški pohod na državu. Ali s mozgom švercera država se ne može (iz)graditi. Samo manje potkradati. I samo dotle gdje osjećaju da su policija i Uskok jako, jako budni.

General Kruljac poručuje iz osječkog pritvora da će govoriti. Prema onome što je dosad napisano, dojučerašnji zapovjednik kopnenih snaga HV-a ima što reći o tome kako je hrvatska vojna elita u sprezi s političkom sudjelovala u pljački države. Ono što je novo u toj istrazi jest uključenje vojske kao jedne od temeljnih institucija državne sigurnosti u korupcijsku pljačku te države.

Druga je novost navodni trag koji vodi prema političkom pokrovitelju i zaštitniku generala Kruljca, bivšem predsjedniku Stjepanu Mesiću. I bivši premijer Sanader, obaveznii lik svih velikih korupcijskih istraga, iz salzburgskog pritvora poručuje da će govoriti čim ga premjesti u Remetinec. Koliko toga tek on može reći? Kako ga je predsjednik Uprave mađarskog Mola Zsoltán Hernádi namamio da mu za samo 10 milijuna eura na upravljanje preda nacionalnu naftnu kompaniju? A upućeni kažu da je za takvu uslugu trebao dobiti barem 30 milijuna. Ili, kako ga je Nevenka Jurak namamila da preko njezine tvrtke izvlači novac iz državnog proračuna? Ili, kako su ga direktori Hypo banke više puta namamili…