Iako je osjetila krizu, tvrtka nema problema s likvidnošću zato što sudjeluje uglavnom na projektima s unaprijed zatvorenom financijskom konstrukcijom. Poslove može birati zato što se u Europi malo tvrtki bavi prijevozom i pretvarom teških i izvangelaritnih tereta.
U ponedjeljak je počeo prijevoz još jednoga Končarova transformatora do Luke Rijeka. Ta je operacija, koju je izvela zagrebačka tvrtka Zagretrans, veoma zahtjevna i obično traje od tri do četiri dana jer naše ceste nisu prilagođene za to, a autocestama se ne može prevoziti jer su tuneli preniski. Zagretrans je sa svojom djelatnošću među rijetkim ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi. Bavi se prijevozom teških i izvangelaritnih tereta cestom i željeznicom, pretvarom teških tereta do 800 tona u halama sustavom hidrauličnih crpki te općenito pretvarom, za koji ima svoje dizalice.
Riječ je o obiteljskoj tvrtki koju je prije 21 godinu osnovao pokojni Milan Mejaški koji je većinu karijere proveo u hrvatskom predstavništvu slovenskog Viatora, u kojem je bio tehnički direktor. Počeli su kao mala cestovno-prijevoznička tvrtka, a potraj 90-ih investirali su u autodizalice koje su uglavnom prevozile goleme betonske konstrukcije za cestogradnju. Tvrtka je to sa zasad više od stotinu zaposlenih. Gotovo svi su joj današnji poslovi prijevoz transformatora i vjetrogeneratora, a među najvećim su joj poslovnim partnerima Končar i Siemens. Dok su se intenzivno gradile autoceste, Zagretrans je bio veoma angažiran, no taj dio posla zasad je samo u planu, ovisi o Vladinu upuštanju u dodatna ulaganja. Inače, tvrtkine se usluge uvijek traže, poput preseljenja dizalice unutar Luke Rijeka ili pak riječnog prijevoza dvaju fermentora promjera od šest metara od belgijske luke Brugge do Luke Vukovar, pretvar u Zagretransove priklice u Vukovaru, cestovni prijevoz do Carlbergove tvornice u Koprivnici te istovar i uspravljanje fermentora na osnovnome mjestu.
Potraživanja od kupaca znatno su se smanjila sa sedam milijuna kuna u 2009. na 1,5 milijuna kuna u 2010., a obveze prema dobavljačima uglavnom su ostale jednake (otprilike osam milijuna kuna). Ukupne kratkoročne obveze smanjile su se pak na 33 milijuna kuna u 2010. u odnosu na 2009., kad su bile 37 milijuna kuna. Kad je riječ o dugoročnim obvezama, prošle godine smanjile su se na 33 milijuna kuna, što je za trećinu manje nego godinu prije. Tvrtka nema problema s likvidnošću iako osjeća krizu, i to zato što sudjeluje uglavnom na projektima s unaprijed zatvorenom financijskom konstrukcijom. Direktorica tvrtke Ida Mejaški, kći osnivača, kaže da upravo zato što je malo takvih tvrtki, uglavnom sudjeluju na takvim projektima.
- Nismo očajni u traženju posla da prihvaćamo bilo što poput drugih, primjerice građevinskih tvrtki – kaže prilično samouvjereno Mejaški. Očekuje da bi u ljetu i jesen trebalo biti više posla. Prvi je pak dio godine na razini prošlogodišnjeg poslovanja. Tvrtka i u inozemstvu, pogotovo na prostoru bivše Jugoslavije, ima sve više posla jer se teška industrija polako diže u Srbiji, a isto se očekuje u Bosni i Hercegovini. Da je u Srbiji to već postalo ozbiljnije, jasno je i iz odluke tvrtkina vodstva da umjesto dosadašnjeg predstavnika u toj zemlji osnuje svoju tvrtku kćer. To bi se, objašnjava Mejaški, trebalo dogoditi uskoro, za mjesec-dva ili malo više. Kad je riječ o ostatku bivših jugoslavenskih država, to će zasad morati malo pričekati.
To ne znači da Zagretrans nije otvoren prema razvijenijem dijelu Europe, to više što ni ondje nema mnogo tvrtki koje se bave njegovom djelatnošću. Međutim, i među tih malo nekoliko je velikih sustava koji istodobno pokrivaju mnogo poslova. Ali ni to nije problem. Razlog je regulativa u zemljama EU koja je maksimalno zaštitila svoje kompanije, tako da tvrtke poput Zagretransa koje su izvan EU posao mogu dobiti samo ako nema kompanije koja u tom trenutku može prevesti ili pretvoriti teret. Tvrtke iz EU mogu lakše poslovati u Hrvatskoj, no, kao što kaže Mejaški, u našoj su zemlji konkurentni i uglavnom dobivaju poslove u konkurenciji sa stranim tvrtkama.
