Home / Biznis i politika / EU i borba protiv korupcije

EU i borba protiv korupcije

Za šefove najvećih stranaka sljedeći su izbori više od jedne političke epizode. Gubitak izbora, ma tko izgubio, značio bi i početak njihova spusta sa stranačkog i političkog vrha.

Kosor je dosad mnogo puta pokazala da umije prepoznati i iskoristiti priliku. A ni Milanovićeve vještine opstanka ne treba podcjenjivati. Da je nevješt, ne bi uspio toliko dugo kao neželjeni vođa o(p)stati na čelu toliko jake stranke.

Jadranka Kosor je kao šefica Vlade otrpjela mnogo utemeljenih kritika zbog Vladinih gospodarskih mjera i nepostojanja razvojne strategije, ali i mnogo otvorenih podcjenjivanja, neprimjerenih komunikaciji s premijerom. No baš nitko joj ne može osporiti da je u protekle dvije godine otvorila proces čišćenja države od korupcije i dovršila strateški proces priključenja EU. To su ujedno njezini najjači izborni aduti. Ali izgubi li izbore tim adutima unatoč, teško može računati na pobjedu na unutarstranačkim izborima, koji se poslije parlamentarnih izbora ipak moraju održati. Jer već i dosad je prati reputacija izborne gubitnice i oktroirane šefice. Dakle, pobjeda na parlamentarnim izborima i za nju je imperativ. Stoga će borba za opstanak lidera dviju najjačih stranaka snažno obilježiti iduće izbore.

Najjače su SDP-ove izborne karte gospodarski program i poštenje. Njihov je gospodarski tim uistinu prepoznatljiviji od HDZ-ova, koji praktično ne postoji. A uza sve priče, najave i pokušaje, korupcijske istrage dosad još nisu ozbiljnije okrznule nijednoga visokopozicioniranog SDP-ovca. Stoga SDP, a osobito krug oko njegova veterana Slavka Linića, tako žestoko politički reagira na svaki spomen neke korupcijske afere u redovima njihove stranke. Ostane li tako do izbora, Milanović ima razloga nadati se pobjedi.

Ali ta je pobjeda moguća samo u sklopu kukuriku-koalicije, koja pruža mogućnost da se Milanovićevo sudjelovanje u kampanji svede na minimum, ali i da ga se poslije izvuče iz (pre)zahtjevne premijerske funkcije. Njegovi oponenti u stranci radije bi izišli na izbore sami, učvrstili stranku, a zatim je otvorili koaliranju, oni upozoravaju kako bi Čačić i Jakovčić mogli postati teret, kako uzimaju više nego što daju. Ali oni ne odlučuju. A Milanovićevi stranački mentorji dobro znaju da teret samostalnog izlaska na izbore on ne može izdržati.

Jadranka Kosor će, uz antikorupcijsku i kartu EU, u kampanji sigurno zagrati i na kartu državotvornosti i Tuđmanova naslijeđa. Antikorupcijski i aduti EU nedovoljni su za pobjedu, a povratak Tuđmanu dvojekli je mač. To može biti pobjednička karta ako se Tuđmanovo naslijeđe prilagodi duhu vremena i ako Kosor okupi ljude koji mogu nositi jednu neokonservativnu ideju izgradnje države i identiteta. U protivnom to može izgledati samo kao još jedna anakrona kopija, kakvih je i dosad bilo na razini pokušaja. U toj igri Jadranka Kosor ima šanse pobijediti samo ako se postavi u ulogu trenera koji se ne boji jakih igrača, već ih okuplja, otvara im prostor i motivira ih da igrajući za pobjedu odigraju i za nju. Jer dobije li parlamentarne izbore, unutarstranački su samo pitanje forme.

Šanse za pobjedu u toj izbornoj bitci za politički opstanak na stranačkom vrhu SDP-a, odnosno HDZ-a, čine mi se zasad izjednačenima. Kosor je dosad mnogo puta pokazala da umije prepoznati i iskoristiti priliku. A ni vještine opstanka Zorana Milanovića ne treba podcjenjivati. Da je tako nevješt kakvim ga prikazuju neskloni mu kritičari, ne bi uspio tako dugo kao neželjeni vođa o(p)stati na čelu tako jake stranke.