Home / Biznis i politika / Vlada i sindikati tjeraju poslodavce da što prije otpuste ljude

Vlada i sindikati tjeraju poslodavce da što prije otpuste ljude

Kad bi netko u Vladi imao kapacitet za strateško razmišljanje, onda bi u paketu s prijetnjom kaznenog progona zbog neisplate plaća ponudio i fleksibilizaciju primanja i otpuštanja radnika.

Iz zakonodavne ‘majstorske’ radionice u vlasništvu premijerke Jadranke Kosor i njezinih ministara svaki mjesec izade po koji nebulozan prijedlog. Nakon prijedloga da će se kazniti svi kojima će npr. u berbi grožđa pomagati prijatelji i rodbina koji stanuju dalje od 500 metara, činilo se da nije moguće iznijeti gluplju ideju. Očekivanja su ipak nadmašena. Sad se u fazi dodvoravanja sindikalnom članstvu uoči izbora maše prijetnjom poslodavcima da će neisplata plaća biti kazneno djelo zbog kojeg bi se moglo u zatvor do tri godine.

Taj prijedlog krunski je dokaz koliko Vlada Jadranke Kosor ne razumije bit poduzetništva, ne razumije kako poduzetnike pravilno motivirati ili tjerati da radeći za sebe rade i za interese društva u cjelini. Riječ je i o argumentu za ozbiljnu sumnju kako u sadašnjoj vlasti nedostaje inteligencije. Ili bar onog njezina oblika sposobnog uočiti sve posljedice koje predložena mjera može izazvati.

Naravno da treba uspostaviti mehanizme koji će kažnjavati i sa scene izbacivati poslodavce prevarante koji iz tvrtke izvlače novac, upotrebljavaju ga za osobno bogaćenje prije nego što izvrše svoje poslovne obveze – uključujući one prema angažiranoj radnoj snazi. Samo, to su sofisticirani oblici od ispravne prijetnje zatvorom zbog neisplate plaće zaposlenicima. Ali tko će se u državnoj administraciji mučiti s uspostavljanjem i održavanjem pravnog sustava koji će redovitim instrumentima regulirati pravila igre u isplati plaća? Jednostavnije je napisati članak Kaznenog zakona pa ga ozakoniti uz pomoć glasačkog stroja u Saboru.

Koje su posljedice? Najjednostavnije, svaki će poduzetnik još jedanput razmisli isplati li mu se ostati u poduzetništvu. Ako i ostane, drugo je pitanje treba li se upustiti u razvoj. Jer svaki razvoj znači i opasnost da se u ovim okolnostima dogodi, makar privremena, situacija s kašnjenjem plaća. Vlada svojim prijetnjama šalje poruku: ‘Ne zapošljavajte nove ljude! Ako sumnjate da nećete moći isplati plaće, otpustite zaposlene na vrijeme, iz opreza!’

Kad bi netko u Vladi imao kapacitet za strateško razmišljanje, onda bi u paketu s prijetnjom kaznenog progona zbog neisplate plaća ponudio i fleksibilizaciju primanja i otpuštanja radnika. A to bi trebali tražiti i predstavnici poslodavaca okupljeni u HUP-u. Pa kad se pojavi opasnost da neće biti za plaće – preko noći otpustiš dio ljudi. Kad se izgledi za pozitivno poslovanje poprave – primiš ih natrag.

Naravno da se od vladajućih ne može očekivati takav – cjelovit – pristup problemu. Baš njih briga za poduzetničku klimu u zemlji i daljnji pad hrvatske konkurentnosti! Nažalost, i ministrica financija Martina Dalić pridružila se populizmu porukama da u Hrvatskoj ne treba biti jeftine radne snage. Na što se odmah nadovezao HUS s maksimalističkim sindikalnim zahtjevima u prijedlogu općega kolektivnog ugovora. A sindikalist Krešimir Sever izjavljuje da ‘nijedna kazna ne može biti dovoljno visoka’ za neisplatu plaća. Uključuje li to i doživotnu robiju ili smrtnu kaznu?

Poruka poslodavcima: morate redovito isplaćivati visoke plaće i ne smijete otpuštati ljude. Tipičan primjer poznatoga Murphyjeva zakona: ‘Ništa nije nemoguće ako to drugi mora napraviti.’

Štetnost Vladino-sindikalne ideje o tjeranju u zatvor poslodavaca koji neredovito isplaćuju plaće ogleda se i u uzaludnom trošenju vremena. Neshvatljivo je da ljudi čije bi vrijeme trebalo biti dragocjeno troše sate i dane raspravljajući o nebulozama za koje i sâm predlagatelj tvrdi da se baš neće primjenjivati osim u iznimnim slučajevima. Pa se odmah razbljažuje glupa ideja formulacijom prema kojoj se u zatvor ne bi tjeralo one koji ‘opravdano’ ne isplaćuju plaće. Definicija ‘opravdanosti’ bit će poslastica za svakoga korporativnog odvjetnika…

Primjera radi, što ako sredinom 2013. poslodavac dođe u tešku situaciju i ne može isplatiti plaće, a kao razlog navede to što današnja Vlada nije na vrijeme objavila što je u pregovaranju s EU potpisala. Pa se poslodavac nije na vrijeme mogao pripremiti na nove obveze preuzete kao uvjet za članstvo Hrvatske u EU. Pa zbog toga ne može isplatiti plaće na vrijeme.

Zato bi trebalo u Kazneni zakon unijeti i razloge zbog kojih bi do tri godine robije dobivali i premijeri, ministri i državni tajnici koji, primjera radi, predlože zakonsku odredbu koja se poslije pokaže štetnom. Zašto bi to bila samo politička odgovornost?