Davanje popusta i rabata uobičajeno je poslovni potez, ali vrlo često može narušiti tržišnu utakmicu. Posebno su u toj ‘opasnosti’ kompanije s premoćnim dijelom tržišnog kolača jer svojim potezima mogu ugroziti kupce i prekršiti pravila konkurentnosti.
Iako se davanje popusta i rabata ubaja u uobičajene poslovne poteze, poduzetnici moraju znati u kojem opsegu potpadaju pod pravo tržišnog natjecanja kako im se ne bi dogodilo da se protiv njih zbog povrede prava pokrene pravni postupak ili podigne privatna tužba. Općenito, poduzetnik popuste kupcima daje u pojedinačnim transakcijama, a rabati su retroaktivni odbici kojima se kupcu cijena snižava nakon transakcije. Budući da Hrvatskoj slijedi ulazak u EU i još strože poštovanje pravila tržišnog natjecanja, svakom je poduzetniku važno znati pravila i na tom području i strogo ih se držati.
Rabati mogu pridonositi tržišnoj utakmici, pa zbog toga s gledišta prava tržišnog natjecanja nisu problematični. Međutim, ako se njima priječi ulazak na tržište konkurentima ili se diskriminiraju neki kupci, pravo o zaštiti tržišnog natjecanja smatra ih nepoželjnim.
Svaki program davanja rabata koji bi poduzetnik dogovorio s konkurentima gotovo bi sigurno kršio pravo tržišnog natjecanja jer bi tu bila riječ o obliku (nedopuštenog) dogovaranja cijena. Strukovne udruge katkad pokušavaju tvrditi kako se kolektivni rabati koje nude ubrajaju u legitimnu politiku određivanja cijena, no malo je vjerojatno da je riječ o postupku koji dopušta pravo tržišnog natjecanja i zacijelo bi se to takvim pokazalo u sudskom sporu.
