Čudni kanadski prioriteti: industrija, poštenje i znanje

važnu kategoriju za održavanje kvalitete i ekonomske moći društva u cjelini. Veliki poslovni subjekti smanjili su broj zaposlenih za 13.053 ili 4,3 posto (sa 300.394 na 287.341), srednji za čak 5,9 posto (sa 166.916 na 157.147), a mali za samo 0,6 posto (sa 417.979 na 415.320). Zadržavajući veći broj zaposlenika u svojim organizacijama, mali su poduzetnici smanjili neto plaće 8,4 posto, što je znatno veće smanjenje nego kod srednjih (5,1%) i velikih (5,5%) te 1,5 posto više od smanjenja na razini Hrvatske (6,9%). U isplaćenim neto plaćama u 2010., prema veličini poduzetnika, uočava se identičnost raspona između malih, srednjih i velikih. Stepenica iznosi približno 1.000 kuna (3900 – 4900 – 5900).

Primjenjujući navedene kriterije, od 95.004 malih poslovnih subjekata njih 600-tinjak je zadovoljilo postavljene standarde. Prošle godine, primjenjujući slične kriterije ali za razdoblje petogodišnjega ekonomskog ciklusa (2005.-2009.), u uži izbor ušao je otprilike isti broj subjekata. Ove godine, imajući na umu tijek i snagu krize, fokus je usmjeren na rezultate poslovanja u 2009. i 2010., dakle, u kriznim godinama. Konačni odabir 303 poslovnih subjekta za objavu i njihovo rangiranje napravljen je prema kategoriji ‘ukupni prihodi po broju zaposlenih’ za 2010.

Uvidom u osnovne pokazatelje za grupu 303, lako se može uočiti izvrsnost koja se ostvaruje u obje godine promatranja. Neznantan pad ekonomičnosti od 2010. do 2009. gotovo je nevažan u odnosu na postignuća u jačanju konkurentnosti iskazane kroz rast pokazatelja izvoza i povezanog neto izvoza te rasta ulaganja u dugotrajnu imovinu. Posebno važna pozitivna promjena iskazana je na poziciji rasta neto plaća, imajući na umu da su odabrani poduzetnici povećali i broj zaposlenih za znatnih 6,4 posto.

U strukturi je zasebno izdvojeno sedam od ukupno 18 gospodarskih grana prema NKD-u u kojima se našlo deset i više od 303 odabranih, dok je ostatak od 33 poslovna subjekta iz preostalih 11 grana prikazan pod ostalom. To su: intelektualne usluge (82 subjekta, 44,16%), trgovina (77,25 %), prerađivačka industrija (44,16%), ICT (38,13%), opskrba vodom i upravljanje otpadom (16,5%) i prijevoz i skladištenje (14,5%). Promatrajući grupe djelatnosti unutar pojedinih grana, prema broju izvrsnih prednjače četiri u kojima je koncentrirano 136 odabrana ili 45 posto od ukupnog broja, njih 303: Arhitektonske djelatnosti, inženjerstvo i tehničke analize 47; trgovina na veliko, osim motornim vozilima i motociklima 45; trgovina na malo, osim motornim vozilima i motociklima 22; računalno programiranje i s njime povezano savjetovanje 22.

Prema broju zaposlenih s obzirom na sate rada u 2010. najveći broj odabranih (87 ili 28,7%) nalazi se u grupi deset i manje zaposlenih, a pet odabranih (1,7% od 303) ima više od 100 zaposlenih, ukupno 607, što je 9,5% od ukupnog broja zaposlenih u odabranima.

Nije teško ustanoviti gdje je najviše izvrsnih u Hrvatskoj. Poduzetnici iz Zagreba i njegove okolice (Zagrebačka županija) standardno sudjeluju u svim mjerenjima s 45 do 50 posto, što se odražava i na strukturu 303 odabrana (155 ili 50,1%). Regija sjeverni Jadran (Primorje, Gorski kotar i Istra) slijedi s 57 odabranih (18,8%) te južna Dalmacija s njih 33 (10,9%).

Aktualna gospodarska kriza koja je u najvećoj mjeri samo posljedica velikih poremećaja u sustavima vrijednosti u društvu, a zahvaljujući tehnologiji i brzini komunikacije snažno negativno utječe i na globalnoj i na lokalnoj razini, ukazala je na pojave koje će neosporno u sljedećem razdoblju snažno utjecati: nesigurnost i nepredvidljivost neobičajenog događaja; globalna međuvisnosnost i konkurencija; izuzetna moć kupaca da nameću svoja pravila igre; integriranost lanaca nabave usluga i proizvoda te ovisnost o tehnologiji i sredstvima komunikacije.

U takvim uvjetima (Dee Hook ih naziva „chaord“ – kao kao red) uspjeh malih (a i drugih) poduzetničkih organizacija u Hrvatskoj izuzetno je ovisan o razvoju sposobnosti predviđanja, organiziranja i upravljanja promjenama usklađenih s okolnostima i zahtjevima okruženja. Najvažnija područja na kojima je potrebno provesti najveće promjene su: liderstvo (od kapetana do konstruktera broda), sposobnost inoviranja (od kreativnosti do tržišne potvrde ideje), građenje povjerenja (društveno odgovorno poslovanje) i cjeloživotno učenje (od informacije i teorije do primjene u praksi). Mali poslovni subjekti, kod kojih će temeljne vrijednosti biti jasno izražene i čvršće prihvaćene, brzi i fleksibilni, koji raspolažu informacijama i razumiju ih, takozvani ‘izvrsni’, imaju dobre izgleda za dugovječnost i preživljavanje u vremenu koje slijedi.

Jasno je da i lokalni igrači, koji svoj poslovni model i uspjeh temelje na prodaji i zadovoljenju klijenata na malom prostoru (ulica, općina, grad …) ne mogu ostati izuzeti iz globalne tržišne utakmice. Prema onoj starijoj ‘Neće Muhamed brdu, hoće brdo Muhamedu’, šireći tržišne pozicije i tražeći nove mogućnosti za preživljavanje u uvjetima velike ponude i ograničene potrošnje, globalni igrači dolaze gdje god uoči određenu prigodu za prodaju i prihod. U takvoj situaciji mali poduzetnici imaju polivalentni izazov (lojalnost i zadovoljstvo) da zadrže dobre stare klijente i osvoje nove kojima će zamijeniti stare koji, nažalost, nisu izdržali tržišnu utakmicu.

U potrazi za novim klijentima, u pokušaju zadržavanja ili jačanja intenziteta poslovnih aktivnosti, mali su poduzetnici donekle odgovorili postavljenim izazovima, o čemu govore podaci o kretanju poslovnih prihoda, prihoda od izvoza i neto izvoza u razdoblju od 2009. do 2010. Unatoč određenom ne tako velikom padu poslovnih prihoda veseli rast izvoza i znatno smanjenje negativnog neto izvoza.