Zabranja Facebooka ne povećava produktivnost.
Menadžer koji počne razmišljati o tome što zabraniti, vjerojatno će zaključiti da su među internetskim stranicama koje zaposlenici ne bi trebali posjećivati i one za traženje novog posla, pa bi možda i njima trebalo zabraniti pristup. Kad se počne sa zabranama, lako je otići predaleko. Treba se ograničiti i razmišljati realno. Svako je potrebno zabraniti pornografske stranice te one koje šire mržnju, navode na hakiranje ili pak druge kriminalne aktivnosti.
U praksi prednjači ograničavanje pristupa stranicama društvenih mreža, poput Facebooka, Twittera ili MySpacea, što prema svemu sudeći i nije najmuđrije. Popularno je zabranjivati i online igre te online klađenja. Također, često se u tvrtkama brani pristup stranicama bogatima medijima, osobito YouTubeu, jer one ne samo da mogu prouzročiti pad produktivnosti nego mogu biti problem za resurse tvrtke kao što je veza na internet i slično – objašnjava Bojan Ždrnja, stručnjak za IT sigurnost u tvrtki Infigo IS.
Zabrane su, dakle, počele izlaziti iz područja sigurnosti i svrha im je sve češće produktivnost. Ipak, koliko daleko tvrtke idu u tome, jako varira. Sretao sam se s paranoičnim upravama koje su razmišljale vrlo restriktivno, ali i s previše liberalnim. Rekao bih da uprave tvrtki koje imaju snažnu kulturu uporabe računala postavljaju kvalitetnije zabrane koje se fokusiraju na tvrtkini sigurnost. Tvrtke sa slabom kulturom uporabe računala često su restriktivne na pogrešan način – objašnjava Stanko Cerin, osnivač Ostendo grupe za poslovno savjetovanje u IT-u. Prema njegovu iskustvu, siguran znak da je tvrtka pretjerala sa zabranama jest traženje uprave da se za nju definiraju posebna, blaža pravila.
U praksi često se ovisno o radnome mjestu određuje tko može pristupiti čemu i razlike u pristupu ovise također o vrsti posla kojom se tvrtke bave. – Vrsta aplikacija i ovlasti na računalu zaposlenika banke ovise, prije svega, o radnom mjestu i potrebama posla. Svi zaposlenici banke imaju pristup internetu, ali pristup određenim sadržajima, pa tako i društvenim mrežama, veći je na radnim mjestima povezanima s razvojem novih komunikacijskih kanala, ovisnima o trendovima ili vezanima s klijentima i osluškivanjem njihovih potreba. U svoj komunikaciji, pa tako i onoj e-poštom, od zaposlenika se očekuje visoka profesionalnost, odmjerenost i pristojnost. Do sada nije trebalo interveniti u tom segmentu – objašnjava v. d. direktorice Službe ljudskih potencijala u Erste&Steiermärkische banke Vanda Golenko.
U Zagrebačkom holdingu također su se, uz druge zabrane, odlučili za zabranu pristupa društvenim mrežama u mnogim podružnicama, osim za zaposlenike zadužene za ažuriranje profila. – Zasad je pristup omogućen u sljedećim podružnicama: AGM-u, Autobusnom kolodvoru, Čistoći, ZET-u, Tržnicama Zagreb, Zagrebparkingu i Zagrebačkom velesajmu. Budući da je u tijeku konsolidacija informatičkog sustava, tim podružnicama također će se zabraniti pristup društvenim stranicama kad to tehnički bude moguće – kažu u Zagrebačkom holdingu.
Neki su se ipak odlučili za još blaži pristup, pa se tako, naprimjer, u T-HT-u to pitanje regulira internim pravilnicima: – Pristup internetu u prvom redu služi za informiranje zaposlenika o važnim stvarima povezanima s poslom. Pristup stranicama društvenih mreža nije izričito zabranjen, ali od zaposlenika se očekuje razumno iskorištavanje kompanijskih resursa u osobne svrhe. U Ini su se odlučili za drugi princip: – Pristup web-sadržajima reguliran je tako da se dopuštenje za pristup definira prema kategorijama sadržaja stranice. Temeljni kriterij klasifikacije kategorija na ‘dopuštene’ i ‘nedopuštene’ jest poslovna opravdanost pristupa stranicama i razina informatičkog sigurnosnog rizika pojedine stranice – kažu u Ini, ne precizirajući što nije dopušteno.
