Na stijeni Stupica teren je uslojen i na blokove ga dijele horizontalni slojevi i vertikalne pukotine. Na toj visini postoji još nekoliko ploha gdje je stijena malo pomaknuta. Alpinisti su pregledali cijelu padinu, svi potencijalno nestabilni blokovi su geološki obrađeni, a neki i srušeni.
Na malom i teško pristupačnom gradilištu tunela natiskani su materijal i građevinski strojevi: tunelska bušilica, tri dampera, četiri bagera od kojih su dva s čekićima, tri manipulatora za rad na visini, dvije dubinske bušilice, kombiji. Teški građevinski strojevi kreću se svakodnevno rubom provalije, a struja koja pokreće tunelsku bušilicu i pumpe za vodu dobiva se iz agregata. Ovdje stalno pada kamenje, radi se na velikoj visini, slaba je vidljivost i kreću se građevinski strojevi, opasno je… Nasreću, samo je jedan radnik na tom gradilištu lakše ozlijeđen.
Ako postoji pukotina u plohi stijene, ona se buši i postavlja se sidra koja idu do čvrstog dijela stijene. Taj posao obavljaju radnici uz pomoć građevinskih strojeva u vrlo rizičnim uvjetima jer su odroni kamenja česti, a litiča je komitna.
Stijenu koja je pala bilo je preopasno micati jer postoji mogućnost da se još veća količina stijene sruši. Stijena je sastavljena od vapnenca, gornji sloj su jurski vapnenci s lećama dolomita, a na nekim dijelovima ima trošnog materijala kao što je pijesak. U pukotinama i između slojeva ima i gline koja se s vremenom ispira i sve to utječe na stabilnost stijene. Budući da je makarsko područje u trusnoj zoni, događaju se prirodni potresi koji uzrokuju micanje blokova. Na stabilnost stijene utječu i klimatski uvjeti; visoke i niske temperature. Povremeno dolazi do pomicanja tih blokova, tako da je redovito bilo odrona koje su Hrvatske ceste sanirale. No sad je situacija takva da se odron nije mogao sanirati pa je gradnja tunela bila nužna. Na tako nestabilnu stijenu utječu i vibracije koje uzrokuje miniranje, ali tunel nije moguće probiti bez uporabe eksploziva. Zbog toga je dr. sc. Šintić napravio studiju utjecaja miniranja na statiku stijene. Prije početka miniranja napravi se probno miniranje tako da se odredi lokacija za malo minsko polje i postave inženjerski seizmografi, a na gradilištu ih ima šest. – Mogu odrediti koliki je koeficijent prigušenja u toj stijeni, a isto tako postoje formule preko kojih se može izračunati utjecaj određene količine eksploziva na određenu udaljenost. Iz tih probnih miniranja tehnološki odredim primjerice da u jednome miniranju količina eksploziva neće prelaziti pet kilograma po stupnju paljenja, a stupnjevi paljenja u jednom miniranju čela mjere se u milisekundama. Na temelju tih pet kilograma eksploziva izračunam zonu na kojoj će biti granica utjecaja vibracija na blokove stijene. Ne postoji opasnost od klizanja blokova te točno znamo kakav je utjecaj naših radova na statiku stijene objašnjava inženjer Šintić.
Prvi automobili proći će tunelom Stupica polovinom srpnja. U trenutku kad tunel bude pušten u privremeni promet, bit će 100 posto siguran, zatim slijedi dotjerivanje.
Stijene na Stupici nisu stabilne, puno su pukotina i strme pa svaki poremećaj može izazvati rušenje kamenih blokova teških nekoliko tona. Budući da je područje trusno i česti su potresi manjeg intenziteta, bilo je nužno sanirati litiću zaštitnim barijerama.
Tunelska bušilica glavni je stroj na iskopu tunela, radi 24 sata dnevno i troši na stotine kWh električne energije, a prokopa prosječno pet i pol metara tunela. Koliko god savršena bila, nužno je upravljati njome, a prvi koji će ugledati svjetlo na kraju tunela vozač je bušilice.
